Moja prva kupljena ploča. Moj prvi susret s video-kasetom, u onom smislu u kojem danas uživam u svim tim snimkama, u vremenu kad je posjedovanje haj-faj opreme bilo Privilegija Bogatih, i kad sam kod susjeda Branka (vlasnika tih moćnih komponenti koje su tako dobro reproducirale svaki šum) odlazio izmišljajući razloge zbog kojih bi mogao ponovo pogledati i poslušati sve te tako dobre pjesme. Reckless. I ona kožna jakna, za koju sam mislio da je super, i onaj promukao glas, koji mi se sviđao više od Springsteenovog, i ona produkcija, bolja od U2, i bio sam jako siguran da je Bryan Adams baš cool momak. I nijedan od poslije nabavljenih albuma se nije mogao mjeriti sa uzbuđenjem koje je donosilo to remek-djelo pop rock muzike iz 80-ih. Bilo mi je jako žao kad sam ga zvirnuo u 90-ima, potajno se nadajući da će mi ipak osvjetlati obraz u onim smiješnim garage raspravama o najboljem-poprok-bendu-iz-osamdesetih, uvijek sam navodio Reckless, a on je radio nešto, hm, drukčije. On je bivao sve poznatiji kao autor filmske glazbe, nije ni malo izgledao cool, i sve manje sam obraćao pažnju na te nove uratke. Devedesete su a i odrastao sam, valjda. I onda vijest: dolazi u Osijek. Karte se prodaju super, grad Osijek je zainteresiran i sve mi se čini da bi mogao vidjeti svog heroja, 20 godina kasno, ali navikao sam već na to. Ni Duran Duran nisu došli kad su trebali. Ovo je moj uvod u kratku najavu tog koncerta, čiji uspjeh bi mogao učiniti ovu otužnu regiju malo zanimljivijom i o čemu još uvijek potajno maštarim. A za one koji žele znati više, Bryan se rodio u Kanadi, 1959. U svojoj 18. godini sreće osobu čije društvo i suradnja će mu biti ključna za cijelu karijeru. Njegovo je ime Jim Vallance. Bio je to bubnjar u jednom kanadskom bendu, a ujedno je skladao muziku i tekstove, radije nego se gnjaviti po turnejama i studijima. Bio je stariji od njega i imao je puno veza u diskografskim krugovima. Zajedno su slali demo-snimke, dok 1979. Bryan nije potpisao prvi ugovor i objavio singl "Let me take you dancing", koji i nije tako loše prošao. Dovoljno da godinu kasnije, 1980. objavi svoj prvi album, naslovljen "Bryan Adams", kojega je promovirao po klubovima i sve više se razvijao i kao talentiran autor pjesama za druge muzičare. Odmah iduće godine objavljuje i drugi album, "You want it, you got it", i radi prvu američku turneju s Kinksima i Foreigner. Polako se nazire stil i oblik rock muzike koja će ga učiniti poznatim, a s tog albuma je singl bila "Lonely Nights", prilično radiofonično, kako se u to vrijeme već radilo. Cijelo to vrijeme autorski dvojac Adams/Vallance vrijedno radi za druge, od Loverboy do Kiss.

I u 1982. izlazi "Cuts like a knife", licencno objavljen čak i u Jugoslaviji, s kojega hit "Straight from the heart" i naslovna stvar prodaju album u platinastoj tiraži. Njegove uske hlače, kožna rock jakna, promukao glas i vrlo ugodne rock pjesme omogućuju mu često gostovanje na radiju, koncerti su sve češće u Evropi i Japanu - Bryan Adams proživljava prve dane slave. Njih dva nastavljaju uspješnu suradnju i počinju raditi po narudžbi filmaša, prvi uspjeh je pjesma "Heaven". Koja je samo najavila najbolji album, objavljen 1984., gorespomenuti "Reckless". Tim albumom 25-godišnji Bryan ulazi na velika vrata, 5 singlova koji su bili na Top20 ljestvicama i 8 miliona prodanih primjeraka, uz Grammy nominacije i sve što ide uz to, znate već. Duet s Tinom Turner "It's only love" se i danas navodi kao školski primjer odličnog proizvoda, koji je i komercijalno odradio svoje. Bryan priprema i kanadski prilog na humanitarnu temu pomoći gladnima u Africi, a otvara i legendarni Live Aid, njegov američki dio. Peti album, "Into the fire" je bio hod po utabanim stazama, hitovi su bili dovoljno dobri da mu omoguće svjetsku turneju, koncerti su bili objavljivani na državnim televizijama. Surađuje i sa Clint Eastwoodom, 1989. izlazi veliki hit Joe Cockera "When the night comes", čiji je uspjeh bio i posljednji koji je sa Vallanceom imao. Razilaze se i Bryan nastavlja objavljivanjem albuma uživo, snimke s belgijskog koncerta, a surađuje i sa Mutt Langeom, producentom kojem ljubitelji AC/DC ili Def Leppard skidaju kapu. I tako ulazi u 90-te, kada ga Kevin Costner unajmljuje za film o Robinu Hoodu i čija naslovna tema, "Everything I do I do it fr you", u suradnji s Michael Kamenom postaje ultimativni hit, pjesma koja je danas prva asocijacija na spomen Bryan Adamsa, koju mnoga domaćica i danas rado naruči u prijepodnevnim radio satima. Mislim, hit nije pravi izraz za uspjeh ovog singla, 16 tjedana je bio broj jedan u Engleskoj, najprodavaniji singl u povijesti muzike do tada. Naravno da je poslužio kao priprema terena za "Waking up the neighbours", šesti album. Na kojem je bio solidan, brajanadamsovski rock "Can't stop this thing we started", ali svi su ionako samo pričali o Onoj Drugoj pjesmi. I tako počinje lagano kvalitativno snižavanje kriterija, Bryan sve više radi najamničke stvari i prvi pokazatelj da je i on toga svjestan je objavljivanje najvećih hitova "So far so good", u 1993. Slijedio ga je singl "Please forgive me", patetična balada, koja je naravno odradila posao kako treba. A novoformirani dvojac Adams/Lange odrađuju pjesmu za novi film "Tri mušketira" i "All for love" ne silazi s radija, promukao vokal pojačan Rod Stewartom i Stingom garantira i donosi više nego multiuspjeh.
Teško se oduprijeti tolikom uspjehu i Bryan nastavlja u tom fazonu, omogućujući filmu i Johnny "Don Juan" Deppu ionako zagarantirana pisma obožavateljica i uzdahe kućanica, čak se i hrvatski latino laver Davor Radolfi ogrijao suncem te melodije i priuštio si jedan od najvećih hitova karijere. Naravno da znate, pričam o "Have you ever really loved a woman?". Filmska muzika i sve te silne nominacije vjerojatno su ga udaljile od studija i 1996. izlazi mu "18 'till I die", solidan melodični rock album, naravno, uspješan i vrlo dobro prodavan. Iz tog vremena suradnje sa Barbrom Streisand, Celine Dion ili Bonnie Rait samo će ga učiniti još planetarno poznatijim i ulaštiti sjaj njegove zvijezde, čega je potvrda i legendarni MTV Unplugged, koji izlazi 1997.

I onda se, barem u ideji, vraća svojim rock korijenima albumom "On a day like today" i time zaokružuje iznimno komercijalno uspješne devedesete. U novo tisućljeće ulazi kao etablirani producent i ko-autor mnogih uspješnica, a zanimljivija od drugih je suradnja sa Chicane u njihovom "Don't give up" uspjehu. I tako nekako sve do prošle godine kada objavljuje svoj 9.studijski album, "Room Service" a koji promovira odlično organiziranom svjetskom turnejom. Eto, taj&takav Bryan Adams dolazi u Osijek, uz pretpostavku da će koncert trajati barem 90 minuta, zagarantiran je naramak hitova, koje znate iz bezbrojnih situacija, ipak je riječ o jednom od autora, koji i nije baš rekao svoje zadnje riječi i koji je koncertna atrakcija. Siguran sam nekako da zasvira za svoj gušt neku bržu, da umiri one koji su došli iščekujući neku od onih-sa-reckless, a da će sve završiti sa umilnim soundtrack hitovima, tu nema dvojbe. Koncert je zakazan za 27.11. u dvorani Zrinjevac, detalji o ulaznicama na events.lupa.hr i... vidimo se tamo, valjda još koji put, uskoro na nečem još recentnijem.

tonisaric // 03/11/2006