Baš nekako u vrijeme kad sam počeo slušati "Powder Burns", novi album grupe, u javnost je procurila vijest da nam Greg Dulli 6.12. dolazi sa svojim TWILIGHT SINGERS i uz pomoć Mark Lanegana (ex- SCREAMING TREES) u Pauk. Velika sreća! Povijest nas vodi na kraj 80ih kada su AFGHAN WHIGS snimali za Sub Pop Records i samim time bili trpani u "grunge" koš. Činjenica je da su se ti prvi albumi skoro u potpunosti razlikovali od konačnog zvuka grupe AFGHAN WHIGS, a još više od TWILIGHT SINGERS, i jedino što ih je povezivalo je Dullijev specifičan "barrywhiteovski" vokal i njegova poezija. Iako potencijalno odlični albumi, "Up In It" i "Congregation", ostali su u sjeni seattle-scene i grunge pokreta, a I'm Her Slave, Retarded ili This is My Confession nose u sebi "ono nešto", što se oslobodilo tek na sljedećim albumima. Originalnu postavu činili su: Rick McCollum, Steven Earle, John Curley i Greg Dulli. Očito je da su to čuli i ljudi iz Elektra Recordsa koji su Dulliju i AFGHAN WHIGSima ponudili bolje uvjete od Subpopovskih. Za oproštaj sa etiketom, objavili su "Uptown Avondale", EP s 4 R&B obrade Dullijevih favorita i jednom autorskom pjesmom Rebirth of the Cool. To je ujedno bilo i nešto najbolje dotad od njih. "Gentlemen" je objavljen 1993. i bio izvrsno prihvaćen od kritike. Prvi singl Debonair došao je i do MTVa, no izostala je opća histerija, koja se možda očekivala, a AW su zadržali svoj kultni status i nisu uspjeli omasoviti svoju fanbazu. Sljedeće godine napustio ih je originalni bubnjar Steve Earle i krenulo solo putem, a ostatak benda je s novim bubnjarom otišao u studio. "Black Love" bio je najmirniji i najopušteniji AW album dotad, a kao što naziv u suradnji s dimom na naslovnici sugerira, na njemu je bilo pregršt crnih ljubavnih pjesama pogodnih za izvođenje u mračnim i zadimljenim podrumskim barovima. Toj su atmosferi prije svega pridonijele Going to Town, Honky's Ladder ili My Enemy. Iako su nakon tog albuma ponovo promijenili izdavača, tako da je "1965" bio prvi na Columbia etiketi a posljednji AW album, on nije donio ništa novo osim još jednog cjelokupnog užitka za obožavatelje. Pjesme Somethin' Hot i Uptown Again vrlo su bliske materijalu kojeg će Dulli kasnije raditi s TWILIGHT SINGERS. Iako su na početku bili zamišljeni kao "side" projekt, dok se AW malo odmaraju, TWILIGHT SINGERS je s godinama prerastao u ozbiljan bend koji je zasad za sobom ostavio i tri vrlo dobra albuma.

1997. u vrijeme kad su AW bili bez izdavača i ugovora, Dulli je okupio respektabilnu ekipu session muzičara i glazbenika iz drugih bendova kako bi napravili konceptualni album "Twilight as Played by Twilight Singers". Baš u vrijeme završnih radova na albumu, AW su potpisali za Columbia Records, pa se "Twilight…" ostao taložiti, dok se Dulli bacio na novi AW album. Završivši "1965", s dvojcem iz Fila Brazillia krenuo je u mix "Twilighta…", koji je također Columbia objavila 2000. godine, tako nadoknađujući razdor s AW. Kako ni ovaj, kao ni prethodni albumi sada već bivše grupe, nije polučio veći diskografski uspjeh, Dulli se povukao u ilegalu. "Blackberry Belle" objavljen je tri godine kasnije za One Little Indian i ima jednu od najjačih pjesama svih vremena uopće. To je Teenage Wristband, koja me još dan danas obori s nogu kad je slušam. Ostatak albuma je na vrlo visokoj razini, a među 20ak suradnika na albumu pojavljuju se i Mark Lanegan te bivša Princeova muza Apolonia Kotero. Još se promocija albuma nije ni stišala, na tržištu se već našao album prepun čudnih obrada. Tu je Dulli obradio 11 pjesama po svom izboru, a koje u originalu izvode većim dijelom ženski vokali. Tako su se tu našle pjesme od Bjork, Martine Topley Bird, hope Sandoval, ali i Billie Holiday ili Nine Simone. Sve skupa, vrlo čudno, no Duliju slično. Dvije godine čekanja do "Powder Burns" albuma, Dulli je proveo na odvikavanju, a dio na snimanju nečeg što TS nisu mogli potpisati, pa je to nazvao "Amber Haadlights" a taj album ustvari čine pjesme koje je on pisao prije ili za vrijeme snimanja "Blackberry Belle". Taj je ustvari potpuno nepotreban dio njegove karijere jer pjesme uglavnom nemaju ni glavu ni rep i uopće ih je teško nazvati pjesmama. Neću reći da je "Powder Burns" remek djelo, no svakako daje na uvid svu Dullijevu genijalnost. Od početnih I'm Ready i Bonnie Brae, preko Forty Dollars (koja u sebi sadrži refren She Loves You od Beatlesa) do završnih Powder Burns i I Wish I Was album nema slabe točke. Uz standardne TWILIGHT SINGERSe na albumu su pomagali bivši AW john Curley, Dave Catching (QOTSA), Joseph Arthur i Ani Di Franco. Zanimljivost je da je većina albuma snimljena u Mike Napoletaneovom studiju u New Orleansu, koji je preživio Katrinu.

Taman kad je krenula priča o dolasku TS u Zagreb, krenula je i priča o ponovnom okupljanju AW, što je samo pojačalo moju želju za gledanjem uživo tog programa. Uz potporu Mark Lanegana, na ovoj turneji baziranoj na novom albumu i TS pjesmama, zalomi se i pokoja AW, tu i tamo koja obrada, a i još poneka iznenađenja, navodno, nisu tako rijetka. Živi bili, pa dočekali to i vidjeli. AFGHAN WHIGS DISCOGRAPHY

1988 Big Top Halloween
1990 Up in It
1991 Congregation
1993 Gentlemen
1996 Black Love
1998 1965 TWILIGHT SINGERS DISCOGRAPHY

2000 Twilight as Played by the Twilight Singers
2003 Blackberry Belle
2004 She Loves You
2006 Powder Burns

GREG DULLI SOLO DISCOGRAPHY
2005 Amber Headlights

pedja // 21/11/2006

> vidi sve fotke // see all photos