AUTOPARK - Osećanja za poneti AUTOPARK je šestočlana grupa iz Beograda u kojoj su trenutno Olja Lakićević - vokal + tekstovi (ex Tornado Ptice), Nikola Berček - gitare (Trenje), Dušan Lopušina - gitara (The Phonerings), Dragan Kaplarević - bas, Nenad Jevtić - klavijatura, Nikola Gnjatović - bubnjevi.
Grupu su 2000. osnovali Milan Jovanović (gitara/bas i kičmeni stub; ex Headstream), Nenad i Olja. U sljedećih par godina kroz Autopark prolazi gomila ljudi, a 2005. ustaljuje se ova postava. Prve pjesme snimili su u kućnom okruženju i stavili na Internet kako bi što više ljudi čulo za njih. Album "Osećanja za poneti" njihov je prvi album za ovog izdavača i ujedno i presjek rada benda kroz godine.

Ovaj album krasi ugodan glas pjevačice Olje, distorzirane gitare i melodije koje vuku na shoegaze i dream pop bendove. Odlične strukture pjesama, pjevne pop melodije i gomila prikrivenih hitova, od diskoidne Svi traže da obećam se, preko izvrsnih Mi tonemo i Filmovi, dueta s Tobićem Tobićem, Bili, koja neodoljivo podsjeća na Lush/Jarvis Cocker duet, pa sve do bonusa, njihovog prvog hita Na ivici.
Autopark je ime koje svakako treba zapamtiti, a ako dođu svirati u Vaše susjedstvo i pogledati.

Ocjena: 8

HAPPY GUITAR JAZZ TRIO - Perdido Akustični trio koji svira kombinira jazz, swing i ciganski melos, a na albumu "Perdido" obradili su više-manje poznate domaće i strane pjesme. Tako se među 15 pjesama na albumu našlo mjesta za Devojko mala ili Čamac na Tisi, ali i za The Shadow of Your Smile ili Oh, Lady Be Good. Cjelokupan materijal je zgodan i ugodan uhu za slušanje iako ne previše inovativan, no sigurno će naći svoju publiku čak i izvan jazz slušateljstva.

Happy Guitar Jazz Trio čine poznati srpski glazbenici Branko Mačić Mačak (solo gitara, desni kanal, kao što piše na omotu), Bora Višnjički (solo gitara, lijevi kanal) i Milan Pavković na akustičnom basu. Kao gost pridruzio im se klavirist Ivan Aleksijević.

Ocjena: 7

SUNSHINE - Fight The Devil Vjerojatno prvi hip hop bend s ovih prostora s kojim sam se susreo bili su SUNSHINE. Bili su buntovnici svoje generacije i svojeg podneblja. Pričali su o životu oko sebe na jedan poseban način. Način koji sam čak i ja, zakleti pristaša gitara, prihvatio.
Fight the Devil je ustvari kompilacija najboljih starih stvari, koje nadopunjuje EP s 5 pjesama, ove potpuno nove postave benda u kojoj su uz Baneta Bojovića, jedinog preostalog originalnog člana, tu i Miško (ex Playboy) - bubnjevi, Boki Fatfinger - bas, Nini (ex Eyesburn) - gitara, Mičkiš - gitara/vocal, Vojin - klavijature/vocal i Cvika - vocal, dok je gostujući vokal u naslovnoj pjesmi EP-a, Zavidan, ponudila Hana (ex-Speed Limit; sada J.U.S.T.). Spomenuta pjesma omekšala je zvuk benda i približila ih r'n'b izrazu, Prskalica ih nosi u etno-ADF vode, dok se tek naslovna Fight the Devil nosi s žestokim hip-hop zvukom koji ih je i proslavio. Niklovan je old-skool, dok je za kraj ostavljena Again Gettin' Wicked, opet jedna žestica u SUNSHINE stilu, koji im i najbolje pristaje.



S druge strane, ovaj "best of" otvaraju dvije semplirane pjesme, i to Pridi mi ti u temi Stayin' Alive i Žaklina traži sponzora u temi Sweet Home Alabama. Dalje se redaju hitovi, koji su svaki za sebe odradili svoj dio u povijesti i popularnosti benda. Misli mene gone, Kokane, Kurva II, sve odreda pravi hitovi i meni najdraže njihove pjesme.
Iako, danas, nova postava benda ne zvuči onako moćno i strašno ko nekad, mora se priznati da su bili prvi i ostavili trag na današnjim hip-hop-rap klincima i van granica njihove države.

Ocjena: 8

SWEEPER - Duhovi u sobi Bend iz Kruševca koji postoji od 2001. godine, a čine ga školski frendovi Dandi, Panta, Peđa i Branko. Iako se u svim kombinacijama opisa njihove glazbe spominje "hardcore" kao pravac koji im je poznat, u njihovim pjesmama, barem ne na ovom albumu, nema čak ni "hard-a", a kamoli još i "core-a". Pop-punk melodični pjesmuljci kakav svira milijun bendova na zemaljskoj kugli, s razlikom što SWEEPER, unatoč prilično glupom engleskom imenu, pjevaju na srpskom. No, ako nam je poznata činjenica da su kao i mnogi drugi počeli kao klasičan cover bend (vjerojatno) i da su im prvi pokušaji bili na engleskom, može im se oprostiti naziv.

"Duhovi u sobi" prvi im je pravi album, svih 13 pjesama otpjevano je na srpskom i većina materijala je slušljiva, ali nimalo uzbudljiva ili pak preporučljiva za daljnje slušanje.

Ocjena: (nategnuta)6

pedja // 02/11/2007

PS: Izdanja Multimedia records kod nas distribuira Aquarius records...