Da joj je mjesto pod reflektorima, Nina je bez greške pokazala kroz prva tri albuma ("Daljine" 2010., "Ptica" 2012. i "Stablo" 2014.) u kojima su njezina osobna, gotovo intimna tematika te jednostavan pristup muziciranju postepeno rasli i razvijali se, šireći se od gotovo samozatajnog minimalizma do sve čvršćeg, dijelom i neukroćenog bendovskog izričaja. U tom razvoju Nina je ostala svoja, topla, jednostavna, izravna i beskompromisna, a što su prepoznale i publika i kritika.

Dvogodišnja pauza, na koju se odlučila i zbog majčinstva, odvela ju je prema dubljem posezanju u njen osobni, ali i uopće čovjekov unutarnji svijet: svijet pojmova i ideja, borbe dobra i zla, svjetla i tame, tuge i radosti, sužanjstva i slobode. Glazba kojom ta potraga rezultira također je doživjela promjene: gitara, iako nit vodilja, upletena je u čvrstu mrežu zvuka koju oko nje gradi njen bend, a čine ga klavijaturist Frederic Lanz, basist Karlo Cmrk i bubnjar Petar Cvahte. Oboružana tako moćnom pratnjom Nina se otiskuje na istraživanje nekih novih, dubljih sfera, nadilazeći pritom stilove, no ne gubeći niti djelić prepoznatljivosti.

Singleom "Svjetla" Nina ujedno najavljuje skori izlazak svojeg četvrtog albuma, čije se snimanje odvija pod budnim producentskim okom i uhom Marijana Jelenića.

promo guy // 24/09/2017