Pod utjecajem ekstremnog vala metal glazbe, prve demo snimke benda Paradise Lost sadrže poprilično "prljav" i agresivan death metal zvuk sa death vokalima, ali s morbidno depresivnom tematikom. U to vrijeme stvoren je takozvani death / doom žanr kojeg su vjerno pratili, uz Paradise Lost, i My dying bride i Anathema, poznati kao Unholy Trinity, dok se za Paradise Lost smatra kako su zapravo stvorili spomenuti glazbeni pravac.

Bend u vrlo kratkom roku potpisuje ugovor za Peaceville Records te objavljuju 2 albuma za tu kuću - "Lost Paradise" i "Gothic", koji im donose relativnu popularnost van matične države. "Shades of God" je idući album koji sadrži posebnu dubinu i veoma melankolične stvari prožete oštrim rifovima, a sa albuma su uzete 2 stvari za koje se rade video spotovi. Jedna od tih stvari je "As I Die", pjesma za koju fanovi slove kao himnu ovoga benda i kao stvar koja je bend proslavila. Zanimljivo je da bend do zadnjeg trena snimanja albuma nije htio tu stvar staviti na album, misleći da odskače od njihove muzike. Iduća 2 albuma su posebno važna za bend. Naime, riječ je o "Icon" i "Draconian Times", albumima koji su bend ekstremno vinuli u zrak i postavili nove standarde benda. Napušta se death metal i uvode se clean vokali sa puno atmosferičnih melodija, a posebna pažnja se pridaje produkciji. Albumi su ubrzo postali hitovi, omogućavajući bendu veliku turneju u sklopu koje su i nastupali na ondašnjem velikom Donington festivalu 1995. godine.

Godine 1997. bend šokira svoje fanove i kritičare. Pojavljuje se jedan moderni i ne-metal look sa kratkom i urednom kosom, a samim time i posve novi i moderan zvuk. Upotrebljavaju klavijature i koketiraju s elektronikom, čime nastaje "One Second"- moderan i zreo uradak koji je melankoliju i depresiju prikazao na jedan ne-direktan i ciničan način, kritizirajući ljudske odnose i osobne tragedije pojedinca. Album je imao ogroman uspjeh u Njemačkoj i Švedskoj gdje je bio u top 10 albuma u tim zemljama. U tom modernom zamahu bend se sve više okreće elektronici i njihov glavni gitarist - Gregor Mackintosh prelazi sa gitare na synth klavijature, što dovodi do potpune dominacije elektronskog zvuka, te nastaje album "Host".

Očito je da je i samome bendu nedostajao malo žešći zvuk pa na idućem albumu - "Believe in Nothing" dodaju žešće riffove, a elektronika je stavljena u drugi plan, što je rezultiralo odličnim modernim albumom, a video spot za stvar "Mouth" našao je svoje mjesto na redovitom rasporedu MTV-ja. Modernizacija i progresija benda ne jenjava i nastaje "Symbol of Life", album koji jednostavno sadržava sve dosadašnje moderne elemente benda. Album je podosta osoban i mračan, a tema koja je najzastupljenija je sumnja u samoga sebe i razočaranje u modernom svijetu. Nakon tri godine dolazi do "metaliziranja" zvuka što donosi nove masne riffove i ubijanje zvučnih organa. Deseti album koji nastaje zove se jednostavno "Paradise Lost" i vraća bend na njegov tron. Melankolična atmosfera je opet uspostavljena, a bend se vraća u svoje mračno izdanje i ostvaruje sve veću popularnost diljem svijeta.

Album "In Requiem" bendu donosi odlične kritike, a stari fanovi ostali su iznenađeni onime što su čuli. Bend je napravio odličan i jako mračan album na tragu starih vremena, koji je u mnogim časopisima proglašen za izdanje mjeseca. Opet je ostvarena ona atmosfera koja je sačinjavala mistiku "Draconian Times" i suptilnu agresiju albuma "Icon".

Kroz 20 godina rada bend je promijenio nekoliko stilova i beskompromisno mijenjao svoj zvuk bez obzira na negativne kritike. Radili su onako kako su htjeli, i nisu pogriješili. Paradise lost je sinonim za evoluciju melankolije, bez obzira na koji način ju interpretirali.
U rujnu 2009. godine očekuje se izlazak novog albuma "Faith Divides Us, Death Unites Us".

Koncert Paradise Lost će se održati 5.12.2009. u klubu Boogaloo. Cijene ulaznica: 160 kn do 29.11., 180 kn od 30.11., 200 kn na dan koncerta.
Prodajna mjesta: Planet Music, caffe bar Runa, Boogaloo, Eventim www.eventim.hr

promo guy // 19/07/2009