Katie i Micah žive ugodnim životom u velikoj kući. Micah radi od kuće kao burzovni mešetar, a Katie studira. Prizori iz njihovog svakodnevnog života su relativno dosadni. Glumci su s druge strane prirodni i dovoljno neiskusni ili talentirani da ne posežu za nekim napadnijim glumačkim rješenjima. Uljuljkani u nihov miran život kojeg promatramo kroz Micahovu kameru ne očekujemo da će se dogoditi nešto pretjerano ružno ili uzbudljivo. I onda počinju iskakati sitni detalji koji okreću ovaj film prema teritoriju horora. Ako se taj žanrovski naziv uopće može ovdje upotrijebiti. Redatelj filma stvara izvrsno stanje napetosti, konstantnog iščekivanja da se nešto dogodi. Ono što se počne događati dobiva sve jasnije obrise kada se gledateljima počnu isporučivati šture informacije. Katiena prošlost sa čudnim zvukovima i čudnim pojavama postaje stalna prisutnost u kući ovoga mladog para. Micah postaje opsjednut sa pokušajem da uhvati ono što stvara buku po noći i ruši stvari, pa sa svojom kamerom zabilježava sve što se događa tokom noći. Njegovo izazivanje mističnog entiteta se bazira na njegovoj nevjerici, a to uznemirava labilnu Katie. Problemi takvog tipa su konstanta u Katienom životu. Sa osam godina je prvi puta vidjela nešto ispred svoga kreveta. Nešto što ju je slijedilo u novu kuću i novi život.
Kada kamera počne zabilježavati čudna pomicanja vrata, neobične zvukove, Katieno tumaranje po noći, svakodnevica para postaje napeta i puna strepnje. Njihov život gubi obrise normalnosti i postaje plodno tlo za strah, nemir, opsjednutost sa hvatanjem, prizivanjem i rješavanjem kuće toga nečega što se ne otkriva lako ni njima ni gledateljima. Sve je to dobro kontrolirano i ogoljeno, a glumci svoj posao obavljaju sa dovoljnom količinom naturalizma. Autor ovoga filma svakako diže cijelu igru na višu razinu, sa sintagmom manje je više uspijeva stvoriti napetost. Njegova vizija je uobličena u efektan horor koji gotovo cijelo vrijeme svojeg trajanja ostavlja gledatelja da čeka, ali da u isto vrijeme isporučuje sitne mrvice koje vode i vuku prema nešto slabijem, zadnjem dijelu filma. Obzirom da redatelj nije jedan od onih koji bi rastezali i previše komplicirali priču, završava film sa izrazito nasilnim i brzim obratom. Upravo je zbog svih tih minimalističkih poteza, ogoljenog scenarija, malog broja glumaca i ispuštanjem informacija na kapaljku stvorio djelo koje je privuklo mase u kina. Tako jednostavan recept za jedan od najvećih komcercijalnih uspjeha u američkim kinima je sasvim sigurno jedinstven. Kada se u kinima vrte filmovi u kojima se priča na momente pojavljuje između gomile specijalnih efekata nije teško shvatiti zašto se ovakav mali projekt svidio mnogobrojnoj publici. Film je tim više simpatičan jer je budžet deset puta manji od niskobudžetnih filmova koji se hvale koliko toga naprave za malu lovu. Još je uz to i dobro osmišljen i proveden.

Posebni dodaci DVD izdanja: alternativni završetak

ocjena filma [1-10]: 7

robert tabula // 11/10/2010