Guy Ritchie se riješio poznate žene, i snimio još jedan film o britanskom podzemlju, točnije o visoko stiliziranoj maštariji koju on smatra bliskom originalu. Nakon neuspješnog prethodnika, Ritchie nije izgubio nadu, pa se vratio sa nešto boljim ostvarenjem koje svejedno pati od prenatrpane radnje, i predugog trajanja. Na samome početku dobivamo uvid u prosječan dan jednog gangstera (Wilkinson), koji ima novaca i dovoljno legitimnih poslova da živi na miru i u luksuzu, ali koji ne odustaje od muljanja sa građevinskim dozvolama, gradskim vijećnicima, i sitnim kriminalcima koje želi staviti u svoj dug. Strah i moć među kriminalcima i visokim društvom su jedine stvari koje on traži. Među sitnijim kriminalcima koje je uspio preveslati su i One-Two (Butler) i Mumbles (Elba). Njih dvojica se preko računovotkinje (Newton) jednog ruskog oligarha, dokopaju sedam milijuna Eura. Taj novac je trebao podmazati starog gangstera, kako bi se mogla dobiti dozvola na zemljištu koje nije namijenjeno toj svrsi. U cijelu priču je uključena i slika koja nema veze sa ničime, osim sa time da pokreće likove oko sebe (tzv. MacGuffin), a koju je Rus poklonio starom gangsteru. Slika se nađe u posjedu poznate rock-zvijezde i teškog narkića, Johnnya Quida (Kebbell) koji je povezan sa cijelom pričom na više razina. Uz to je i tzv. Rocknrolla, osoba kojoj nije dovoljno imati samo novac, ili moć, drogu, alkohol, slike, on želi sve, kada god mu se prohtije. Vrludanje radnje pod teretom velikog broja likova, i razvlačenje nepotrebnih scena i situacija, ne pomaže ukupnom dojmu.

Nema ni pravoga nasilja, niti kriminalci djeluju kao opasni ljudi - svi puno blebeću, a veoma rijetko pokazuju ima li ikakve težine iza toga. I kada dođe do sukoba, bilo tučnjave, ili pucnjave, humorističnost prevladava. U prva dva Guyeva ostvarenja to je dobro djelovalo jer se radilo o crnom humoru, ali ovdje sve djeluje kao dio nekog komedijaškog nastupa. Dolazak Rusa u sredinu filma, prilikom druge pljačke novih 7 milijuna Eura, podiže film, i stvara zanimljive situacije, i ubrzava radnju, ali obećanja, sporedni likovi, i dojam da se Ritchie opet želi poslužiti nečime stiliziranim i površinskim, kako bi rekao nešto dublje i značajnije, bacaju dobre dijelove filma u sjenu. Film je na vizualnom planu karakteristično Ritchievski, ali zanimljiva montaža i scene koje daju više važnosti poziciji likova, nego onome što bi trebali raditi ili reći, ne mogu, i nisu dovoljni razlozi da se ovaj film proglasi povratkom u formu nekoć obećavajućega redatelja. Sljedeća dva projekta nemaju veze sa britanskim podzemljem, što bi se moglo pokazati pravim osvježenjem njegove karijere.

ocjena filma [1-10]: 6

robert tabula // 28/10/2009