Na Staru godinu 2004. u policijsku stanicu koji sati dijele od zatvaranja pred rušenje zgrade, zbog sniježne oluje dolazi autobus s četvero zatvorenika koji su bili na putu u preobraznu ustanovu. Velika zvjerka u svijetu kriminala Marion Bishop (Laurence Fishburne), koji je upravo danas uhvaćen netom nakon ubojstva policajca, je zasigurno najveća faca među njima. Vremena za novogodišnje slavlje nema previše jer uskoro se stanica nađe na meti nepoznatih bandita, pa se njen šef, narednik Jake Roenick (Ethan Hawke), mora nositi kako s ograniziranjem obrane koja uključuje i policajce i zatvorenike, kako sa osobnim problemima uzrokovanim gubitkom dvoje partnera u akciji 8 mjeseci ranije...

Originalni film Johna Carpentera iz 1976e godine, čijeg je djela ovo moderna prerada, sjećam se vrlo mutno. Kako on nije bio na spisku filmova koje je nacionalna (a niti nove privatne) televizija emitirala u posljednjih nekoliko godine kada se repriziralo sve i svašta, te kako je bio mišn imposbl naći ga u lokalnoj videoteci, usporedbe s njim ovdje nećete nažalost moći naći. Bio sam klinac, cca 10ogodišnjak kada je ostavio onaj utisak kojeg kroz maglu imam danas o njemu - dobra priča, napetost i pol, te neobična glazba koju bi danas zvao tipičnom "karpenterskom uradi sam horror elektronikom". Znam samo da je, uz "Prljavog Harryija" te "Orlovsko gnijezdo", upravo taj film služio kao inspiracije za moje dječačke igre s plastičnim policajcima i lopovima. Jer naravno, tipično za te godine i taj spol, sanjao sam i ja da ću jednoga dana biti policajac(!), po mogućnosti poručnik (jeste li primjetili da su svi kul likovi uvijek imali taj čin?)...

Ovaj film se ne drži striktno predloška pa je u modernom ruhu promjenjena i banda kojoj je cilj pokoriti stanovnike stanice. U originalu je to bila ulična banda (što je u to doba bilo u modi), dok, radi vašeg zadovoljstva gledanja, neću otkriti o kome je ovdje riječ. Iako, kao i još neke situacije koje bi se na papiru činile kao dobri obrati u priču, i samo otkrivenje i nije nešto posebno dramatično. A nažalost, takav je i cijeli film. Glumačka ekipa sadrži par provjerenih i par novih faca, priča je i više nego dobar temelj za napeti film, no utisak i nije baš toliko povoljan. Sve je previše dvodimenzionalno; nema tu potrebne dubine likova da bi se gledatelj bar malo identificirao ili bar zabrinuo za njihovu sudbu. A film da bi ostavio jak dojam i ostao malo duže u sjećanju to, ako već nema neki drugi poseban sadržaj (tipa montažni stil), je apsulutno potrebno.

Režiju potpisuje određeni Jean-François Richet kojem je ovo nakon 3 autorska filma (scenarist i redatelj) u domovini, četvrti film u 10 godina. Pretpostavljam da mu se to činio kao najlakši put u holivudsku elitu, pri čemu će nešto i zaraditi. No, najlakši ne mora (očito) uvijek biti i najbolji... Koliko dugo su već remejkovi godina u holivudskoj modi, još duže ih prati pravilo da u velikoj većini slučajeva se niti ne približuju svojom kvalitetom originalu na bar pristojnu udaljenost. Ovaj film je još jedan dokaz tome, ali ipak, takvi se uratci i dalje snimaju jer je to zbog masu novčano-promotivnih razloga isplativo. A lova je holivudu ipak u zadnje vrijeme daleko na prvom mjestu...

ocjena filma [1-10]: 6

sale // 22/04/2005

PS: E da, skoro zaboravih, ima odmah na početku i malo balkanskih kriminalaca, ali ni blizu dojmljivo kao što su ih to prikazali prijatelji iz Danske...