Enrique (Fele Martínez) je uspješan filmski redatelj kojemu nakon mnogo godina u posjetu dolazi njegova prva ljubav još iz osnovne škole, Ignacio (Gael García Bernal) donoseći scenarij koji opisuje njihov život u katoličkom internatu u vrijeme vladavine zloglasnog Franca pod strogom paskom pedofilskog oca Manola (Daniel Giménez Cacho). Njih dvoje se ponovno zbližavaju, ali Enrique uviđa da se Ignacio jako promijenio...

Almodóvar je veliki pripovjedač koji bi i od najobičnije priče znao stvoriti genijalnu stvar, tako da imajte na pameti da je ovaj sadržaj filma predstavljen vrrrlo površno. I dok bi vjerujem neki drugi (holivudski?) redatelj istu ovu priču ispričao sasvim drugačije (klasično linearno, uz pokoji flashback?), a film reklamirao kao "onaj u kojemu ima istospolnog sexa", Almodóvar od ovoga opet radi malo filmsko čudo. Klasična almodóvarska mjesta u filmu su i dalje tu - sveto filmsko trojstvo (zanimljiva priča o zanimljivim ljudima ispričana na zanimljiv način - naglasak je na "zanimljiv način"), odlična gluma (Gael García Bernal nakon prikaza Che Guevare oduševljava me i ovdje i postaje jedan od mojih omiljenih mladih glumaca), naprosto prekrasna i topla fotografija prepuna stiliziranih detalja, od odjeće preko tapeta do zavjesa. Film ima velik broj (polu)autografskih elemenata; od toga da je sam Almodóvar kao dječak pohađao katoličku školu u kojoj su neke njegove kolege sexualno iskorištavali svećenici, preko toga da je jedan od glavnim likova u filmu redatelj te homoseksualac, baš kao i naš Pedro. On sam priznaje da je scenarij za ovaj film pisao oko 10 godina...

A Pedro sam je jedna posebna priča, Genij svoje vrste koji svakim svojim filmom oduševljava sve više. I kad pomislite da je ovo najbolje što je on napravio i da će to teško nadmašiti slijedećim filmom, on učini upravo to. Jer njega nema smisla uspoređivati s nekim "normalnim" autorom koji ima briljantna i bezvezna ostvarenja, Pedro pogađa u cilj svaki put, bar s posljednjih nekoliko filmova. On je osoba koja obožava film (izjavio je čak da mu se čini da je funkcija stvarnog života da mu pruži inspiraciju za film), što se u svakoj minuti filma i osjeća. Samouki filmaš (nema akademsku naobrazbu jer nije imao novaca za filmski studij, koji su uostalom, od strane Francova režima i bili pozatvarani početkom 70ih godina) koji je uštedio od plaće za svoju prvu Super 8 kameru kojom je potom snimao kratke filmove po kojima je postao poznat na supkulturnoj madridskoj sceni, Almodóvar je danas najcijenjeni španjolski filmaš još od Luisa Bunuela, za kojeg svjetski kritičari luduju, a španjolski ga prozivaju "fenomen Almodóvara". Započevši sa komedijama ("Kika", "Žene na rubu živčanog sloma"), Pedro se u posljednje vrijeme, u skladu sa svojim godina sam priznaje, okreće dramama ("Sve o mojoj majci", "Pričaj s njom"). Zasigurno jedan od filmova godine. Gledati i uživati (osim ako niste homofob).

ocjena filma [1-10]: 9

sale // 20/12/2004