nakon odlične knjige, a zatim i njene ekranizacije "hi-fi", stiže nam još jedan glazbeni film. rađen prema autobiografskoj priči scenarista i redatelja camerona crowea (momak koji nas je oduševio sa singles, a zatim (neke više, neke manje) i s jerry maguire), film prati dogodovštine 15-ogodišnjeg momka koji pomalo piskara rock kritike, a zatim dobiva i prvi posao: magazin rolling stone mu nudi praćenje banda stillwater na njihovoj američkoj turneji 1973, plus finu svoticu love za taj posao! naravno, san je to svakog obožavatelja glazbe, a o neprocjenjivom životnom iskustvu da i ne govorimo (u što će se uvjeriti i naš junak). polako padaju maske, otkrivaju se razdori&zavisti unutar banda, a tu je i prva ljubav. naravno, pojavljuje se dvojba što napisati: objektivan kritičarski prikaz ili pak viđenje banda očima velikog obožavatelja…

film ima onaj poznati singles štih: ljudi su itekako trodimenzionalni i stvarni, pa gledatelj počinje razvijati osjećaje za njih. priča ima svoj tijek, nema praznih hodova, ima finih humornih trenutaka, a gluma je odlična (odličan mladi patrick fugit (apsulutno podsjeća na mladog slavka štimca!), legendarna frances mcdormand kao hippi majka koja pokušava u svojoj djeci izgraditi individualnost (a što povlači i socijalnu izolaciju pa je poprilično zajebana stvar), te kul kul philip seymour hoffman kao beskompromisan (!!) rock kritičar koji je svjestan da je uncool, a o preprepreslatkoj kate hudson da ni ne pričam). obzirom da se radi prvenstveno o glazbenom filmu (no, tu je i priča o sazrijevanju i prvom gubljenju iluzija), muzička podloga je izuzetno važna, a cameron je još jednom dokazao da suvereno vlada tim terenom (prisjetimo se, u singles je muzička pozadina bila seattle grunge scena početka devedesetih). iako gitaristička prangijanja ala led zeppelin nisu moj najdraži muzički izričaj tog doba (a i uopće), u filmu to djeluje dosta dobro, a kada su odmah na početku filma pustili stoogese samo sam rekao o-h-o!!, a da ne spominjem legendarnu bowijevu obradu white light/white heat od velveta koja me definitvno zapalila.

da privedem priču kraju, par tjedana nakon njegova gledanja, film mi je još u glavi, a to već nije mala stvar. cameron mi postaje jako jako drag prijatelj, jedan od onih za koje znaš da se možeš na njih osloniti u nekim trenutcima kada ti netko treba pokazati kako je život zapravo ok. i da, definitvno ću ga gledati opet!

ocjena filma [1-10]: 8

sale // 25/08/2001

PS: gledati u kinu s dobrim zvukom (ili doma na video koji je spojen na liniju, a u određenim trenutcima pojačati zvuk!)