A New (Movie) Hope

Moja priča sa američkim filmašem imena Kevin Smith je započela prije sretnih 13 godina kada me jednostavno pomeo svojim prvim filmom "Clerks." (iliti po naški "Trgovci"). Ukratko rečeno, jer bi se o ovom filmu moglo razglabati nadugo i naširoko, low budget debi se fokusirao oko jednog dana dvojice 20something prijatelja od kojih jedan radi u dućanu, a drugi u susjednoj videoteci i koji svoje radno vrijeme provode razglabajući o različitim temama, od seksa do Star Wars trilogije i nazad. Uz njih je tu još galerija živopisnih sporednih likova koji zajedno samo doprinose ukupnoj genijalnosti filma, da o sjajnom scenariju prepunom antologijskih dijaloga elokventnih likova i dokaza kako se i za malo para da napraviti izvrstan film, uopće ne govorim. Glavno otkriće filma po kojem ću ga pamtiti je bio sam scenarist i redatelj filma, spomenuti Kevin Smith, koji se budi i to odmah rečeno u svojim filmovima pojavljuje u liku njegovog celuloidnog alter ega Silent Boba, te opičeni lik Randala (sjajni Jeff Anderson s kime se kasnije nisam uopće, izuzev Kevinovih filmova, susretao). Pažljiviji čitatelji filmske rubrike terapije.net znaju da 10tke ne dijelim baš tako često, ali "Clerks." su ju definitivno zaslužili.

Nakon manje uspješnih "Mallrats" slijedeće godine (u kojima jednu od glavnih uloga ima i Brenda iliti Shannen Doherty), 1997. dolazi drugi Veliki Kevinov film - "Chasing Amy". Ta neobična priča o ljubavi i prijateljstvu obavijena velom homoseksualizma, stripa i jakog muškog prijateljstva, ponovno me bacila na dupe, iako sada u drugom smislu. Činilo mi se da je Kevin sazrio i napravio još jedan sjajan film, ovaj put sa više para i dubljom temom - zajebavat se o filmovima i prvim seksualnim iskustvima je bilo lako u "Trgovcima", a sada je pokazao da može napraviti i odličan film na skliskom terenu prepunom emocija. Ben Affleck je tu ostvario vjerojatno svoju najnormalniju ulogu (inače mi on i nije nešto posebno), a sjajna je bila Joey Lauren Adams (koju kasnije, baš kao i Jeffa Andersona, i nisam više viđao iako je njena filmografija puno bogatija od Jeffove). Definitivno otkrića filma mi je bio Jason Lee u ulozi svog života. Još jedna 10tka na mojoj listi - nisam siguran da bi se sad mogao sjetiti još jednog redatelja koji ima više od jednog filma s najvećom ocjenom kod mene.

Return of the Silent Bob

Jasno je da su ta dva filma podigla moja očekivanja naspram Kevinovih filmova. No, nažalost, tada je naš zajednički put krenuo nizbrdo, i to prvo s religijski obojanom "Dogmom" (1999). Taj sam solidan film, iako sam bio osobno razočaran viđenim, još i donekle branio pred prijateljima koji su ga (opravdano) kritizirali, dok sam s "Jay and Silent Bob Strike Back" (2001) i javno priznao da to više nije Kevin koji me je nekad oduševljavao. Naime, likovi lokalnih dilera u vidu brbljavog Jaya kojemu je samo sex i zabava na umu i njegovog vjernog pratitelja Silent Boba, koji su funkcionirali super u malim dozama, ovdje su dobili cijeli film, što je rezultiralo infantilnim uratkom prepunih sexualnih aluzija u potpunosti smješnim valjda samo napušenim srednjoškolcima. Dok mi se "Chasing Amy" činio kao logičan korak u sazrijevanju sjajnog filmaša, ovo je bio ogroman korak nazad. 3 godine kasnije dolazi i holivudski "Jersey Girl" sa (sada) zvijezdama Benom Affleckom i Jennifer Lopez - dovoljno govori činjenica da sam film pogledao, a da ga se sada, par godina kasnije, uopće ne sjećam.

Taj redatelj, scenarist i montažer, za kojega su značajni New Jersey (skoro svi mu se filmovi više ili manje dešavaju tamo) te česta upotreba istih glumaca u različitim filmovima (te pojavljivanje likova iz jednog filma u minijaturnim ulogama u drugim), te sve prisutni Jay i Silent Bob, što sve još više doprinosi osjećaju da Kevin zapravo snima jednu te istu veliku ekipu mladih iz New Jerseya, samo što u svakom filmu fokus dobije neko drugi, je otišao u skroz drugom smjeru od onoga kojeg sam se nadao i naši su putovi bili nepovratno razdvojeni.

Sve do prije par mjeseci kada sam slučajno saznao da je snimio nastavak "Clerksa"; kao što je i za očekivati, osjećaji su u meni bili jaaaako podijeljeni - s jedne strane me užasno zanimao nastavak spomenutog kultnog filma i meni jako dragih likova, a druge strane je postojao veliki odmak zbog bojazni još jednog razočaranja.

Kevin Strikes Back

S užitkom sam po ne znam koji put ponovno pogledao njegov odličan debi, da bi drugo večer, još pod jakim dojmom tog filma, dao konačno šansu i nastavku. A ono što sam dobio je daaaleko iznad očekivanja: Kevin se, naime, vratio u staru formu!

U nastavku pratimo živote Dante i Randala, 10 godina nakon što smo ih upoznali. Quick Stop gdje su radili je izgorio, te oni sada služe svoj kruh u lokalnom fast food restiću. Obzirom da su prešli 30tu (iako tada život zapravo počinje, kažu naši omiljeni Darkwoodci), pratimo njihove krize tih godina, propitkivanje njihovih dotadašnjih života i ostvarnih uspjeha. Randal je i dalje Randal, brz i okretan na jeziku, te sebi specifičnih životnih nazora, iako na momente pokazuje da više nije toliko mlad kao nekad, a Dante je i dalje neodlučan kakvog smo si ga zapamtili - on broji svoje posljednje dane na poslu jer odlazi sa budućom mu (bogatom!) ženom u novi život. Ipak, njemu toliko tipično, nije siguran da je to pametna odluka...

Sa nekoliko manjih uleta starih poznatih glumaca (Ben Affleck s premalom minutažom, softverski milijarder Jason Lee u genijalnoj sceni susreta sa starim kolegama) i nekoliko antologijskih scena (sukob na temu da li su bolji Star Warsi ili LOTR nastavci je možda najbolji od njih), film se, kao i njegov prethodnik, prvenstveno naslanja na sjajan scenario prepun odličnih dijaloga. Po političkoj nekorektnosti me čak pomalo podsjetio na prošlogodišnju uspješnicu "Borat", iako Kevin tu u obliku staloženijeg Dantea daje balans "neprilagođenom" Randalu nenaviklom na koncept političke korektnosti (čime se fino ismijava toj modi u Americi danas). Kevin na momente ide predaleko za naše euro pojmove (donkey sex show, sin iz religiozne obitelji koji kad masturbira kaže "I'm sorry, Jesus!") - ipak je to Amerika gdje sve mora biti just a little too much - no u globalu, ako se mene pita, su "Clerks II" ispunili pred njih postavljena visoka očekivanja. Otkriće filma je preprekrasna Rosario Dawson kao vesela, inteligentna i sexy djevojka kakvu bi poželio svatko, te naravno stari dobri Kevin.

What now?

Iako načelno ne volim nastavke pogotovo jako dobrih filmova jer su u većini slučajeva blijeda kopija prvog dijela, a da činjenicu da su često financijski razlozi iza odluka da se ide na nastavak, uopće ne spominjem, "Clerks II" su više nego dobro došla iznimka - Kevin je s toliko ljubavi i razumijevanja pristupio likovima iz svojega debitantskog ostvarenja, da se to osjeti maltene u svakom kadru. Ako bi za slijedeći film odabrao "Chasing Amy 2", ja bi bio prvi koji bi ga u tome glasno podržao, iako sudeći prema najavama njegovih projekata za ovu i slijedeću godinu (TV film "Reaper" - "A twenty-something slacker works as a bounty hunter for the devil." te "Untitled Kevin Smith Horror Project"), bojim se da će naš odnos pun ljubavi i nerazumijevanja opet krenuti nizbrdo.

ocjena filma [1-10]: 9

sale // 26/02/2007