Brojna filmska ekipa dolazi snimati film "The Old Mill" u pitoreskni gradić Waterford, Vermont nakon što biva protjerana sa svoje prošle lokacije (razloge protjerivanja na suptilan način saznajemo tek kasnije). Lokalni stanovnici su podjeljeni oko njihovog dolaska, od odobravanja do pokušaja izvlačenja materijalne i osobne koristi. U cijeloj toj atmosferi, uskoro počinju (radni) problemi...

Film jako dobro opisuje kako stresan i kompromitirajući može biti posao ljudi koje rade na filmu. Od redatelja koji se mora brinuti o svemu, pa i o tome da glavna glumica stalno dobiva svoje omiljeno cvijeće (makar se jedan te isti buket i više puta iskoristio!), scenarista od kojeg se stalno očekuju promjene priče kako to novonastale okolnosti nalože pa do producenata koji za sve to trebaju namaknuti lovu (super fora: redatelju je potrebna određena dodatne suma novca, producent nabavlja, ali redatelj mora u filmu istaći sponzora (znate ono, kao na HR spotovima!); sponzor je kompjuterska firma, a radnja filma se dešava u 19. st.!). Upravo je prekrasno kako David Mamet ne potcjenjuje intelekt svojih gledatelja, već mnogo stvari nam daje do znanja na fini i suptilan način, što je u recentnom američkom filmu skoro pa debela iznimka. Ujedno je film protkan i finim humorom što iz filmskog (kako umjesto plaćanja nekome za nešto ga staviti na špicu filma), što iz stvarnog svijeta (gdje je najupečatljiviji lik lokalnog Doktora, koji po vlastitim riječima nije tu da bude ljudima uzor, već da im drži ruku kad umiru), a konstantna upotreba pozadinska glazbe kao iz doba nijemog filma je odlična!

Dosta se dobro u svojoj omanjoj ulozi hirovite glumice našla sex&thecity Sarah Jessica Parker, dok Alec Baldwin kao glavni glumac filma koji bari maloljetnice ("Everybody has to have a hobby, right?") je solidan. Posebno su upečatljivi Philip Seymour Hoffman (scenarist filma) i Rebecca Pidgeon (lokalni zaljubljenik u dobro štivo i kulturu) čija se rastuća međusobna kemija baš fino može osjetiti, kao i uvijek odličan William H. Macy kao redatelj. "State and Main" poprilično podsjeća na filmove dvojice majstora sedme umjetnosti: najočitiji je Robert Altman što zbog većeg broja relativno ravnopravnih likova, što zbog finog prikaza jednog svijeta (ovdje filmskog, kod Altmana i filmskog ("Player"), i modnog ("Pret-a-porter"), i ...), no još više se paralela može povući s redateljem Paul Thomas Andersonom ("Boogie nights", "Magnolia") koji na sličan način vodi priču i likove te iskorištava glazbu u filmu (iako ovaj film ne traje kao njegovi filmovi i po 3 sata).

U svakom slučaju, kvalitetno djelce koje može zabaviti i one malo zahtjevnije!

sale // 01/03/2003