Priča smještena u Mexico City govori o neuspjelom kidnapiranju mlade bebe, te time promijenjenim odnosima Marcosa, srednjevječnog vozača generala meksičke vojske i njegove žene prodavačice, te Ane, kćerke spomenutog generala, sa dodatkom katoličke krivnje iznad Marcosovih pleća. Ovako opisan, film ne predstavlja ništa originalno, ali ono što ga izdvaja iz mase, je njegov stil. Odlične režije, genijalne fotografije i minimalističke glume s vrlo malo prozborenih riječi, čini "Batalla en el cielo" takvim nesvakidašnjim filmskim iskustvom kojeg bi po osobnom skromnom mišljenju morali pogledati svi polaznici filmskih akademija poradi opće filmske kulture. Tolika različitost (da ne kažem originalnost) od svega onoga što nam trenutno dolazi na kino / DVD repertoar, se stvarno ne susreće tako često. Inventivnost prikaza te time prouzročena napetost kod gledatelja da vidi što će se slijedeće desiti (kao da se radi o kakvom krimiću!) je maltene stalno prisutna, od scena stajanja u hodniku do scena eksplicitnog seksa.

S dugim i izrazito sporim kadrovima, način na koji saznajemo ne samo gdje se naš junak / junaci nalaze, već kuda idu, što im se dešava ili što rade, je naprosto osvježavajuće očaravajući. A što je najbolje, čini se da Carlos Reygadas to radi s nepodnošljivom lakoćom. Navodno je njegov prvijenac "Japón" (2002) još luđi, ali nažalost to nisam uspio osobno provjeriti.

Podsjećajući ritmom i zahtjevnošću na "Songs from the second floor" Šveđanina Roya Anderssona ili pak "The Mirror" Iranca Jafara Panahija, djelo je ovo koje od gledatelja traži puno više koncentracije i pažnje od uobičajenog filma. Ili, drugačije rečeno, film je to koji će vam biti ili genijalan ili totalno bezveze. Iz moje ocjene se vidi lako u koji tabor ja spadam.

ocjena filma [1-10]: 9

sale // 29/01/2007