You think you deserve that pain but you don't.

"Ja sam neprilagođen" pjevao je nekada davno Jura iz Sesvetskog Kraljevca u svom tadašnjem bendu, a slični uzvik bi mogli kroz usta prevaliti skoro pa svi junaci ovog bolno prekrasnog filma; od mladog klinca koji slobodno vrijeme provodi chatajući o sexu sa starijom ženom i omladinki koje otkrivaju svoju sexualnost, preko ljudi u najboljim godinama koji traže partnera za radosniji život do ostarjelog penzionera koji tek u svojim poznim godinama upoznaje ljubav svojega života. Od 7 do 77, što bi rekli marketinški stručnjaci, jelte.

Altmanovski je to složenac nekolicine likova nekog američkog gradića - likova koji nisu toliko sjebani koliko su to na primjer oni u filmu "Happines", niti se toliko bave sexom (iako je on tu stalno prisutan). Toplina kojom Miranda prikazuje svoje likove je apsulutno zarazna (nitko se ne osuđuje, ma kako čudan bio) i prenosi se vrlo lako na gledatelja. Na način baratanja zanimljivim likovima na trenutke podsjećajući na "Magnoliu" P.T. Andersona, ne samom glazbom ali atmosferom prizivajući meni najdraže komade Yo La Tengo, igrajući donekle podjednako koliko na atmosferu i emocije (s prekrasnim malim detaljima, u rasponu slatkih forica Christine Jesperson (lika kojeg tumači Miranda July) koja me po nekim sitnicama podsjetila na američku low budget verzijicu genijalne "Amelie", do škrinje za miraz mlade djevojčice), toliko i na mozak (s nekoliko lajni koje ulaze odmah u moju osobnu filmsku antologiju), prekrasnom fotografijom i tako dobrim glumačkim ostvarenjima (posebice dječjim) da osjećaj da netku tu glumi ne da ne postoji nego mi niti ne pada na pamet, "Me and you and everyone we know" je došao kao nevjerojatno životno osvježenje jednog meni teškog dana. Novi američki neovisni film, filmska djeca Sundance festivala, u zadnjih je par godina kročio krupnim koracima kroz velika vrata današnje filmske industrije (iako se u ovom slučaju radi o čistoj umjetnosti). Dugometražni prvijenac preslatke 32ogodišnje Mirande July, koja se inače kao prava renesansna umjetnica na moderan način, osim kratkometražnih filmova, bavi se i performansima, raznim projektima (uključujući i web) te pisanjem, baš fino radi još jedan korak napred na tom putu. Nije ga bez veze jedan kritičar nazvao "ovogodišnjim Sideways-om", a i nagrada na spomenutom Sundanceu (posebna nagrada žirija) te čak 4 u Cannesu, ipak nešto vrijede.

S velikim iščekivanjem čekam sljedeći Mirandin filmski potez...

ocjena filma [1-10]: 9

sale // 11/12/2006