Redateljski prvijenac jednog od Nadrealista, već neko vrijeme nastanjenog u susjednoj Sloveniji, točnije Ljubljani. Relativno jednostavne ideje (ljubav između Bože (Đuro) i Špele (Tanja) i prepreke pri ostvarivanju iste), film ne prikazuje samo odnos između dvije osobe, različitog spola, već i odnos između dva ponekad poprilično različita mentaliteta. Uz napomenu na početku filma da se on ne odnosi samo na Slovence i Bosance, već da svatko od nas ima svoje "južnjake"...

Dakle, on je Bosanac, a ona Slovenka. Ona radi, on ne (osim ako se izležavanje na kauču ispred nogometa na TV-u ne ubraja u poslove). Ona na kraju popizdi i da mu ultimatum da nađe posao...

Predrasude i stereotipi o ove dvije nacije, su možda najeksponiranija pitanja s kojima se Đuro u ovom filmu poigrava, iako nisu jedina. No, čini mi se da Đuro njima barata na izvrstan način (naravno, uz pomoć humora) i da se niti jedna od spomenutih "prozvanih" nacija ne bi trebala naći uvrijeđenom, ako mogu to ovako objektivno prosuditi. Tu su i ležerna lijenost i burek (BiH) i zatvorenost i stopa suicida (SLO), ali film, iako bi uz dobar scenarij i to vjerojatno bilo dovoljno za dobru komediju, ne staje na tome. Tu je i organizirani kriminal kao i prijevoz ilegalaca preko Slovenije koji je očito velik problem u toj državi. Naime, to je već drugi slovenski noviji film koji se time direktno ili indirektno bavi; mi Hrvati očito nemamo takve probleme, ako je suditi po našim filmovima - doduše, kako bi rekao jedan moj prijatelj, ako bi sudili po većini naših filmova, onda smo mi totalni kreteni. Čast izuzecima, naravno. Filmovima, mislim.

Nekim ljudima su njihovi geografski okviri dovoljni, a nekima užasno pretijesni. Neki su face u svom selu, a drugi su radije i manji igrači, ali da su ipak u gradu. E pa Đuro, bosanski glumac, trenutno nastanjen u Sloveniji i glavno propagandno lice "najvećeg hrvatskog portala" na Internetu, je u svakom slučaju čovjek koji spada u ovu drugu kategoriju. Nakon dojmljivog nastupa u "Ničijoj zemlji" koji je zasigurno otvorio neka vrata, Đuro igra vrlo pametno i, u skladu s trendom europskog filma kojem je često njegovo matično tržište premalo za financijsku isplativost, radi film koji je u startu zanimljiv barem nekolicini država nastalih na prostoru bivše Juge. Možda bi to bio neki pokazatelj i HR redateljima u svezi i glede njihovih filmova.

Vrlo dobrog scenarija (jako dobro napravljen kraj, baš onako životan i neklasično slovenski), već klasično dobro ostvarenih uloga (što glavni trojac, što sporedni likovi kao npr. Rene Bitorajac s vrlo dobrim slovenskim!), fine glazbene pozadine (Saša Lošić je izrastao u pravog modernog filmskog kompozitora) te vrlo dobre režije, "KiM" nudi jednu jako dobru životnu priču. Stoga, pustite očekivanja o urnebesnoj komediji što će vjerojatno biti priljepljeno filmu kada se počne prikazivati u nas (kao uostalom i svakom HR filmu), i pogledajte Život na velikom platnu.

ocjena filma [1-10]: 7

sale // 11/12/2003