Belfast, 1973. Otac moli svoju kćerku da skoči u dućan po neku sitnicu. Ona uspješno nagovara svojeg brata da ode umjesto nje. Nakon nekoliko minuta hrpa ljudi se vraća u kuću, a brat umire na stolu zbog rane od metka. Pogled koji otac upućuje kćeri je pod tolikom težinom miješanih osjećaja, da mi nije sasvim jasno kako se ona uopće oporavila od toga. Radnja se premješta u 1993., a sada već odrasla Colette nervozno hoda podzemnom. U nekom trenutku shvati da je pod pratnjom, ostavlja svoju torbu na stepenicama, pronalazi put van, ali je svejedno uhvate. S obzirom na činjenicu da ona radi za IRA-u, a da su je uhvatili Englezi, njezine opcije su sužene na jako mali raspon izbora. No ona ne završava u zatvoru, nego joj se obraća jedan od operativaca kako bi je nagovorio da u zamjenu za ostanak na slobodi počinje slati informacije o budućim planovima njezine braće, od kojih je Gerry jedan od važnijih igrača u organizaciji. U takvoj situaciji njezina odluka nije čudna. Izrazito osjetljiva tema Sjeverne Irske i svi problemi, smrti i patnja koje su proizašle iz toga nude izvorište bezbrojnih ljudskih sudbina koje je uhvatio val događaja koji se nisu mogli kontrolirati. Colette odmah krši dogovor s Macom, ali zato joj u istom danu u kuću uletava odred specijalaca. Njezin sin teško prihvaća njezinu ulogu u svemu tome, što joj dodatno otežava neugodnu poziciju u kojoj se koprca kako god može. Delikatna situacija se komplicira i ubrzano razvija u noćnu moru. Operacija koju je IRA isplanirala neslavno propada zbog Colettine dojave, a njezin bijeg s poprišta napada u isto vrijeme pokazuje njezinu dosjetljivost i očaj. Ono što se u ovome filmu prelijeva iz svih kutova je nemoć i nemogućnost da se osobna sudbina usmjeri u pravcu boljeg i lakšeg napretka. Zbog višestrukih izvora cinkanja i loših postupaka pojedinaca posljedice se osjećaju kod svih uključenih strana.
Bez previše pompoznosti, pretencioznosti, nabrijavanja radnje, stvaranja superjunaka, uz mirnu kameru koja često obuhvaća velike površine u kojima ljudi djeluju maleno i izgubljeno te uz pomoć scenarija koji je u jednakoj mjeri suzdržan i opterećen tugom i bespomoćnošću likova, film tek naknadno pokazuje svu svoju snagu. Na kraju svega izgovorenog i odigranog, osjećaj izgubljenosti i nepravde ne pada samo iznad jedne strane ove dugogodišnje borbe. Svaki postupak, svaka odluka, svi potezi, sve ostavlja trag, sve se svodi na činjenicu da gotovo ništa nije pod kontrolom, a da je gotovo sve ostavljeno na milost i nemilost sudbine. Posebno krvave i uzaludne.

ocjena filma [1-10]: 7

robert tabula // 05/04/2013