Hushpuppy je mala curica usred kaosa jedne postapokaliptične verzije SAD-a, u kojemu postoji podjela između suhog sjevera i vodom okruženog juga, kojeg lokalni stanovnici nazivaju Kada. Način na koji ona predstavlja tu malu i zanimljivu zajednicu pridonosi osjećaju zajedništva i konstantne prijetnje novih vodenih valova zbog topljenja polarnih kapa. I dok Hushpuppy priča o dosadnim ljudima iza zida koji se boje vode i imaju samo jedan blagdan godišnje, istodobno se prepušta velikim zabavama koje se odvijaju u Kadi i koje su vizualno najimpresivniji dio ovog filma. Njezin otac Wink ima tešku narav koja je uz pomoć alkoholizma izrazito nepouzdana i okrenuta tvrdoj liniji odgoja male djevojčice. Trenuci kada je otac donekle ranjiv brzo prolaze, a grubo odstojanje i nabrijavanje malen Hushpuppy da mora biti jaka i snažna i da se suze nikada ne mogu puštati, služi kao neka vrsta grubog pripremanja na budućnost koja se čini dalekom, crnom i gotovo sigurno lišenom njegove prisutnosti. Bolest, o kojoj ne znamo gotovo ništa, ali za koju pretpostavljamo da je od srčane vrste, predstavlja samo jednu zapreku u svijetu fantazije koju Hushpuppy neprimjetno i lako miješa sa stvarnošću. Utjecaj okoliša, topljenje ledenih kapa koje zatim puštaju u svijet prethistorijske zvijeri, aurohe, kao svojevrsne prethodnike kraja svijeta kakvog Hushpuppy i njezini sustanovnici poznaju, ili barem kraj svijeta kojeg jedino žele priznati i sačuvati. Glavni nedostaci i prednosti filma proizlaze iz nepotpunih informacija, točnije vrlo šturih prikaza glavnih točaka radnje.
Likovi nemaju potrebni fokus u nekim situacijama; pojedini sukobi i konfrotacije djeluju kao improviziranje i uštimavanje na generalnoj probi za kazališnu predstavu. Činjenica da je ovaj film jedan od deset nominiranih na predstojećoj dodjeli Oscara ne govori toliko o filmu nego o čudnim putevima glasačkog tijela Akademije. Film sasvim sigurno ima potencijala da bude nešto više od zbroja svojih zbrčkanih dijelova, ali konačni proizvod ostavlja previše toga u zraku. Iako sam htio da mi se ovaj film svidi više nego što je, ono što ga vjerojatno čini dovoljno dobrim za dodjele nagrada i opću publiku je prije spomenuta nedorečenost i nedostatak kohezivnosti. Rupe i nedostaci su gotovo nevidljivi na površini i samim time se lakše ispunjavaju sa željama i dobrim namjerama gledatelja. Glavna glumica (također nominirana), malena i karizmatična Quvenzhané Wallis je nezaustavljiva sila prirode i njezina uloga u guranju ove bajke služi kao temelj koji cijelu stvar donekle drži na okupu. Ovaj zanimljivi projekt projicira više priča i metafora, posežući za rješenjima koja ili u potpunosti funkcioniraju ili zapinju u slijepim ulicama. Zvijeri južnih divljina su u potrazi za vlastitom mitološkom važnošću, izgubile kompas i smisao za sadašnjost. Pretpovijesni aurosi, predvodnici nadolazeće katastrofe - na razini individualnog i globalnog - jure znakovito prema Kadi i Hushpuppy, ali veliki antiklamks njihovog susreta predstavlja samo još jedan problem ovoga filma. Zanimljivo ostvarenje, s dubokim problemima i još dubljim, neiskorištenima potencijalom, predstavlja jednu od najgorih kombinacija koje ostavljaju puno toga u zraku, a bez obzira na dobru volju, ne uspijevaju uhvatiti onu zaista čarobnu nit uspješno realiziranog filma koji izlazi iz okvira uobičajnog.

ocjena filma [1-10]: 6

robert tabula // 15/02/2013