Punih pet godina nakon završetka trilogije o Spider-Manu u režiji Sama Raimija, pred nama se, za one nove generacije koje su možda i preskočile prošle filmove, pojavila nova verzija tinejdžerskog superjunaka. Unatoč tome što smo do sada već sasvim dobro upoznati s nastankom i razvojem čudesnih moći mladoga Petera Parkera, dobar dio filma se bavi s time kako je taj mladi i povučeni srednjoškolac postao Spider-Man. U ovoj verziji nema puno noviteta, efekti su bolji, razvoja situacija i likova je podjednak - osim što je sada prvi ljubavni interes od Petera, Gwen Stacy, a ne Mary Jane, a glavni negativac dolazi u obliku još jednoga znanstvenika koji unatoč dobrim namjerama i zanimljivim znanstvenim postignućima, odlazi na tamnu stranu postajući nešto onkraj ljudskoga, hibrid čovjeka i životinje, podređen novim poduhvatima i oslobođen inhibicija relativno dobrog, ljudskog dijela. Taj isti doktor je i bivši partner Peterovog odavno nestaolog oca, koji je zajedno s njegovom majkom preminuo u zrakoplovnoj nesreći pod misterioznim okolnostima. Tako je Peter Parker proveo većinu svojeg života kod svojeg ujaka Bena i ujne May, koje su ovdje utjelovili Martin Sheen i Sally Field, a po ostalim ulogama odraslih figura, dobrih i loših, glumci poput Rhysa Ifansa i Denisa Learya zatvorili su zanimljivu glumačku postavu koju se možda i ne bi očekivalo u ovakvom velikom blockbusteru. Andrew Garfield je kao novi Peter/Spidey uvjerljiv, a najbolje funkcionira kada je bezbrižni i brzi na jeziku Spider-Man. Pod sigurnom zaštitom svoje maske i odijela, postiže maksimalni efekt u ostvarivanju bolje verzije filmskog Spideya. U civilnoj odjeći, glumac nema toliko poticajni materijal, pa se ponekad čini da mu je gotovo neugodno biti u interakciji s nekim od likova. Njegov odnos s Gwen (Emma Stone) je dosta čudan i nimalo usporediv s prošlim ostvarenjem redatelja Marca Webba, 500 dana ljubavi. Peter je dosta agresivan, pojavljuje se kod Emme kada mu se sprdne, u jednom trenutku joj čak i daje naredbu, ali to nekako ne zvuči zaštitnički, nego isfrustrirano jer ga se ne sluša. Uostalom, da ga je i poslušala, završna borba bi prošla puno lošije za njega i pola New Yorka. Možda sam iz njihove cijele interakcije isčitao nešto čega zapravo nema, ali tu se vjerojatno radi o scenarističkim nedostacima koji stvaraju jednu nelagodnu atmosferu. Akcijski segmenti su kratki i relativno solidno odrađeni, štoviše film bi profitirao na tempu i zanimljivosti da ih je bilo i više. Priča je već tisuću puta ispričana, a završni rezultat je ostvarenje koje se može bezbolno preskočiti.

ocjena filma [1-10]: 6

robert tabula // 18/07/2012