Prometej započinje sa scenom stvaranja života. Ona uključuje bijelog humanoida koji je nevjerojatno mišićav i koji nakon konzumacije nekakvih šarenih stvarčica skače u vodu i raspada se te ispušta DNK nizove koji, pretpostavljamo, započinju život na Zemlji. Ili nešto slično tome. Ova scena stoji sama za sebe, dodatnih objašnjenja nema, a smisao i svrha nije jasna niti važna. Film se zatim putem čarolije montaže premješta na kraj 21.st. u divlju i ogoljelu prirodu negdje u Škotskoj, u kojoj grupa znanstvenika - za koje zapravo ne znamo čime se točno bave - pronalaze pretpovijesne crteže na zidovima jedne špilje. U ekipi se ističu Elisabeth i Charlie, koji ne mogu sakriti svoj zanos i uzbuđenje zbog crteža koje su otkrili. Njihovo veselje zamjenjuje nova scena. Veliki svemirski brod s ekipom od 17-ero ljudi leti svojim putem prema jednom planetu. Pod kontrolom androida Davida sve ide po svojem planu, ljudi su u hibernacijskim kapsulama dok David gleda Lawrencea od Arabije i šiša se po uzoru na njega. U tim scenama uspijevamo dobiti i uvid u Davidovu slobodu u interakciji s ljudima. Njegovo zadiranje u snove od Elisabeth služi kao prva sumnjiva točka njegovog ponašanja naspram ostalih članova posade. Ekipa se ubrzo nakon toga budi iz svojeg polu-vegetativnog stanja - dvije i pol godine putovanja u takvim uvjetima ne utječu dobro na psihofizičko stanje posade, što bi možda i donekle objasnilo činjenicu da se svi ti znanstvenici i članovi tima cijelo vrijeme ponašaju krajnje glupo i nelogično. I tek nakon buđenja, Elisabeth i Charlie dobivaju priliku da objasne svoje istraživanje (iskreno osim pet točkica koje su pronašli na raznim pretpovijesnim lokalitetima nema apsolutno nikakvih drugih objašnjenja kako su išta isčitali iz toga i što su još radili kako bi došli do svojih spoznaja) i bez ikakve potrebe za dokazima i logikom, objašnjavaju da se na crtežima kroz pretpovijest ponavljaju nekakve točkice, koje se sasvim slučajno mogu ubaciti u jednu dalju galaksiju - Elisabeth na pitanje radi li se o zvjezdanoj karti odgovara da se radi o pozivu. Ta scena u foršpanu djeluje efektno, ali unutar filma, kada se ponudi bez ikakvog objašnjenja i daljne razrade djeluje glupo i nimalo motivirajuće da bi osoba poput Petera Weylanda, koji je sve to financirao s gomilom love, pristala na razmatranje ludih ideja, a kamoli na realizaciju istih. Uglavnom, na traženom planetu, ekipa navodno briljantnih znanstvenika pokazuje kako nemaju pojma o osnovnom protokolu, da ne znaju ništa o znanstvenom ili bilo kakvom istraživanju, ili normalnom i racionalnom ponašanjem. Stvari izmiču kontroli, a svi, uključujući i androida, rade nevjerojatne gluposti i djeluju kao da se njih neke stvari uopće ne tiču.

Ništa ne govori uspješna znanstvena misija kao potpuno zanemarivanje dobrobiti maloga broja posade koja se nije izgubila u lokalnom šoping centru, nego na neistraženom planetu. Kako se sve to uopće našlo na filmskom platnu je najveća enigma od svih. Priča je apsolutno nepovezana i okrljaštena. Negdje na sredini filma događaji gube svaku vezu s logikom i linearnošću. Ljudi nestaju i pojavljuju se, a dijelovi koji nedostaju, i koji bi eventualno objasnili te praznine, ne izlaze na površinu. Nikakva količina materijala koja nije završila u konačnoj verziji ne bi izvukla film iz te kaljuže kreativne slabosti.

Pod okriljem ozbiljnog SF-a, dobili smo praznu i ispuhanu, kreativno neuspješnu filmsku parodiju koja se ne može spasiti zanimljivim vizualnim rješenjima. Žalosno je što se ova kvalitetna glumačka ekipa potratila, obzirom da je cijeli projekt mogao biti realiziran na sasvim drugačiji način. Redatelj Ridley Scott bi trebao ozbiljno razmisliti o tome što i kako snima jer štancati filmove samo zato jer ima puno godina nije pametna ideja. U svojem opusu ima nekoliko sasvim odličnih i zanimljivih filmova, a da bi sada morao loviti nešto više od toga. Pogotovo preko ovoga filma koji se događa prije svih onih Alien filmova, među kojima je prvi bio njegov.

ocjena filma [1-10]: 5

robert tabula // 12/06/2012