Petero prijatelja odlazi na put u kolibu u šumi, u staroj kamperici, opremljeni s alkoholom, travom, dobrom voljom i s različitim pobudama i planovima. Neopterećeni činjenicom da su pod stalnim nadzorom dvojice scenarista skrivenih na nepoznatoj lokaciji i čitave mašinerije ljudi koji za njih planiraju nezaboravni vikend. Prijatelji na putu do kolibe nabasaju na određena upozorenja i klišeje koji su karakteristični za horor žanr, a koji se ovdje u dosta laganom i simpatičnom tonu dekonstruira, rastavlja i okreće na glavu, uz zdravu dozu humora i dovoljno suzdržavanja od prevelikog namigivanja publici. Iako se i sama publika nalazi u filmu u ulozi 'Drevnih', bogova koji će, ako ne budu zadovoljni s razvojem situacije u kolibi, uništiti svijet. Pritisak se za scenariste onoga što će tek uslijediti pojačava jer su u igri ostali samo oni i Japan, koji inače uvijek pobjeđuju. U isto vrijeme, petorka stiže do kolibe, navikava se na novi prostor, opuštaju se, nastoje stvoriti atmosferu za početak zabavnog vikenda, ali stvari se brzo počinju mijenjati kako prolaze sati. Ono što njih petero predstavljaju ne odgovara sasvim Arhetipovima koje bi trebali utjeloviti. Stoga se Štreber, Luda, Sportaš, Drolja i Djevica pod relativno suptilnim podražajima i poticajima različitih kemijskih supstanci naizgled približavaju svojim namijenjenim ulogama. Ono što mi kod toga donekle ne štima je umjetno i plastično navođenje nevinih ljudi da predstavljaju nešto što zapravo nisu, a sve kako bi uvjerili i zabavili 'Drevne' i omogućili svijetu još jednu godinu postojanja. U tome pogledu cijela ta predstava/žrtvovanje nisu toliko ni važni, a opet, s druge strane imaju određeni set pravila koja se moraju poštovati bez obzira što nitko zapravo nije ono što predstavlja. Što je gledano kroz analogiju horor filmova i filmske publike zapravo i dobro usmjereno. Umjetne situacije su ono što je i činilo svaki horor, pgotovo kada su se forsirala neka određena pravila i ustanovljavala uvijek ista pravila. Sve to naravno ne označava film kao djelo koje uspijeva na svojemu putu da označi kada i gdje je horor žanr prerastao ili zapeo, tj. zakržljao u gomili ispranih klišeja niti je to poanta ovoga uratka. Zabavna premisa i relativno čvrst scenarij koji se pri kraju malo gubi i razvodnjava, dižu ovaj film iznad prosjeka, ali miješanje komedije s horor žanrom nema posebnu težinu jer se horor elementi ne mogu nazvati pretjerano nabrijanim i strašnim. Uz nekoliko brutalnih scena i nabrijano finale filma, prebacivanje radnje iz kolibe kao scenografskog mjesta gdje se događa 'horor' u bazu gdje se scenaristi i sva sila ljudi odnosi prema krvavim sudbinama petorke kao prema još jednom danu na radnom mjestu, ublažava cijelu situaciju i daje joj nijansu lakšeg horora. Na kraju kada se sav pakao spusti na one ispred i one iza zastora, ideje i novi počeci za horor nigdje ne dobivaju pravi ventil. Ovaj film ne nudi odgovore za budućnost horor filmova, ali uspijeva, barem u ovome slučaju, skočiti dovoljno daleko izvan ustaljenih normi da pruži element nade za bolje (krvavo) sutra.

ocjena filma [1-10]: 7

robert tabula // 22/05/2012