Kako u Hollywoodu svaki malo uspješniji film iz prošlosti mora dobiti svojevrstan uvod ili pred-nastavak tako je i kultni 'Planet majmuna' dočekao svoj red. Will Rodman (Franco) radi na eksperimentalnom lijeku kojeg je nazvao 112 i već na samome početku filma otkriva da je kod jedne čimpanze djelotvoran i učinkovit. Radi se o supstanci koja bi mogla liječiti Alzheimerovu i ostale moždano degenerativne bolesti. Kada dođe vrijeme da se pred ulagačima predstave uspješni rezultati i testni subjekt Bistrooka, ona podivlja i uništi pola laboratorija prije nego je usmrti jedan od zaštitara. Ulaganja se ukidaju, projekt se gasi, a ostale čimpanze se uspavljuju. Ono što je nekako ostalo nezamijećeno u dobro kontroliranom laboratoriju je mladunče od Bistrooke koje Will nevoljko odnosi doma. Njegov otac Charles (Lightow) koji pati od Alzheimerove bolesti odmah se sprijateljuje s majmunčićem kojeg naziva Caesar. U dvije godine Will prati nevjerojatan Caesarov razvoj, dokumentira sve rezultate, a u isto vrijeme prenosi na Caesara ljudskost i toplinu koje ga čine dijelom obitelji. Sporazumijevanje znakovnim jezikom ih još više zbližava, ali Will ne odustaje od svojeg projekta, nastavlja s riskantnim radom, ubrizgava eksperimentalni lijek u svog oca koji ozdravi, a ujedno se zaljubljuje u veterinarku Caroline (Pinto). Film se ne žuri s izlaskom iz idilične situacije, ali nakon što Caesar dosegne svoju punu fizičku snagu i veličinu, stvari se mijenjaju. Will ga upoznaje s njegovom prošlošću i nastoji odgovoriti na barem neka pitanja koja ga muče. Postojanost ovoga filma koji se ne muči s miješanjem znanosti i znanstvene fikcije postavlja neka etička pitanja, a da se previše ne zadržava na njima. Caesar u jednom trenutku, samo kako bi zaštitio Charlesa, napada jednog od njihovih susjeda. I dok Caesar završava u skloništu kojeg vode brutalni i isfrustirani tim oca i sina, Willov tata ponovno pada u ralje Alzheimera, a svijet koji je neko vrijeme funkcionirao i djelovao, nestaje. Will radi na novoj i jačoj verziji lijeka, a uspijeva ponovno pokrenuti projekt u laboratoriju što pokreće neke druge stvari. Zbog sigurne režije Ruperta Wyatta (koji se već i sa svojim debijem 'Eskapistom' pokazao kao jako dobar redatelj), odlične motion capture izvedbe Andya Serkisa u ulozi Caesara, i staložene izvedbe Jamesa Franca film djeluje i ide punom parom u pravome smjeru. Ljetu kronično nedostaje pravih akcijskih spektakala, a ovaj film ispunjava tu potražnju na svim poljima. U skloništu Caesar brzo stvara sliku o situaciji u kojoj se nalazi, ali do koje dolazi tek nakon perioda tuge zbog odvojenosti od Willa. Kada se neke stvari poslože i Caesar preuzme kontrolu nad drugim habitantima skloništa, borba za slobodu se prenosi na ulice grada. Impresivne scene u kojima stotine primata i majmuna juri kroz urbani okoliš - scena u kojima lišće pada na ulicu dok nevidljivi majmuni i primati klize niz krošnje se izdvaja u vizualnom kontekstu filma - završavaju na popularnom mostu San Francisca. Caesar i njegovi sljedbenici nakon impresivnih borbenih poteza u sukobu s policijom odlaze u šumu s kojom ga je upoznao Will, i u kojoj se rastaju uz prilično iznenađujući verbalni obrat. Izvrstan uvod u ono što će doći poslije, vrlo primamljivo obećanje kako će se u sasvim sigurnom nastavku razvijati i usmjeravati borba između životinja i ljudi, i dobrodošlo osvježenje u kojemu nema jasne i čiste opredjeljenosti između dobra i zla. Iz ovoga kuta i u ovome kontekstu teško je ne navijati za Caesara i sve njegove sljedbenike.

ocjena filma [1-10]: 7

robert tabula // 07/08/2011