Michael Bay je redatelj koji prije svega ne dobiva previše ljubavi od strane kritičara, ali koji se uvijek može, a i često to radi, tješiti s hrpom love koju zarađuju njegovi filmovi. Pogotovo njegova trilogija o robotima iz svemira, koji nakon velikog rata završavaju na Zemlji gdje nastavljaju svoju dugotrajnu borbu. U cijelom tom vrtlogu Sam Witwicky (LaBeouf) je običan dečko kojem se događaju neobične stvari i koji uspijeva sklopiti neuništivo prijateljstvo s Autobotima i njihovim vođom Optimusom Primeom. Nakon relativno zabavnog prvijenca, puno lošijeg nastavka i hrpe zarađenih dolara, treće ostvarenje u serijalu ne nudi puno kvalitetnih momenata. Nije toliko stvar u lošem scenariju, likovima koji ne mogu doseći ni razinu sapunice, nego u tome što u svakom filmu redatelj previše prostora daje ljudima, a premalo robotima. Bez obzira što ovaj nastavak u zadnjih sat vremena nudi hrpu borbi, eksplozija i nekih jako dobro izvedenih akcijskih sekvenci, roboti samo povremeno dolaze u centar pažnje što je najveći nedostatak ove trilogije.
Nitko ovdje ne traži nešto duboko i značajno, ali zabava isto tako ne mora biti nešto odvojeno od svakog oblika zdrave pameti. Ono što se smatra laganom zabavom ne mora uvijek uništavati moždane stanice, ponekad se treba maknuti od ponavljanja jedne te iste mantre - hrpe dolara znače i rijeke ljudi koji su očito zadovoljni proizvodom. Na početku filma 60-e godine 20.st. su zapravo bile posve drugačije od onoga što nam je poznato. SAD je prvi stigao na Mjesec kako bi mogao istražiti veliku olupinu svemirskog broda. Kada se radnja prebaci u budućnost Sama nalazimo s novom curom, bez posla, kako se žali da nema posao tri mjeseca nakon što je izašao s faksa (njemu bi se jako svidjelo u Hrvatskoj). Ne može prestati pričati o tome kako je spasio svijet, bla bla, stvari se zahuktavaju nakon previše nepotrebnih scena, a konačan klimaks dolazi nakon previše potraćenih minuta, pa i sve ono što je dobro izvedeno na kraju, ništa se ne uspijeva stabilizirati i dići iznad ispodprosječnog. Stari likovi su i dalje tu, neki su nestali, neki novi su ispunili svoj zadatak uspješno (Jeong i Malkovich), a ostatak se utopio u nepotrebnim dijalozima i nevjerojatnim karakternim zaokretima koji se ne bi dogodili ni najnaivnijim blesanima. Radi se o serijalu s poznatim brandom koji se služi marketinškim strojem da navede što više ljudi da potroše i na sada još skuplje 3D stolice. Film je ispunjen s nepotrebnim likovima koji s neujednačenim uspjehom zabavljaju ili stvaraju neugodne situacije, radnja vrluda, a ta nekakva dječja energija cijelog scenarija nije nužno uspjela samo zato jer konačni proizvod sebe ne shvaća ozbiljno. Sav taj talent ispred kamera i hrpe ljudi koji su oživjeli Transformerse na zadivljujuće detaljni način možda ne pridonose ovome filmu koliko mu s druge strane oduzimaju režija i scenarij. Nisam posebno opterećen s time da moram mrziti Michaela Baya koji ima i neke sasvim solidne uratke, ali da čak i on može bolje, to nije upitno. Sve što je bitno u ovoj priči jest novac. Na kraju dana ništa drugo nije relevantno, ni gluposti koje se gomilaju iz minute u minutu, ni odličan CGI, ni hrpa talentiranih glumaca koji mogu i više, niti nezanimljivi likovi.

ocjena filma [1-10]: 3

robert tabula // 29/06/2011