FLICKAN SOM LEKTE MED ELDEN [The Girl Who Played with Fire - Djevojka koja se igrala vatrom] (Daniel Alfredson, 2009)
Mikael Blomkvist (Michael Nyqvist) je i dalje novinar u časopisu Millennium i trenutno se bavi pomaganjem kolegi u razotkrivanju lanca prostitucije i trgovine bijelim robljem. Prošlo je ponešto vremena od suradnje s Lisbeth Salander (Noomi Rapace), tijekom kojem je ona netragom nestala. No, njihovi putevi se ponovno križaju kada je upravo Lisbeth optužena trostrukog ubojstva povezanog sa slučajem kojeg Mikael istražuje...
"Are you talkin' to me? Punk?" Noomi Rapace kao Lisbeth Salander
Ono što me najviše pri ovom nastavku zasmetalo, je apsolutno nepotrebna adrenalinska holivudizacija radnje. Priznajem odmah, knjige Stiega Larssona nisam čitao i ne znam koliko se scenarij ovog filma razlikuje od originala; prijatelj mi je rekao da su knjige neusporedivo bolje i da se on samo živcirao gledajući filmove. S prvim filmom to meni nije bio slučaj, dapače, ali kod drugog sam se i sam osjećao tako, iako možda ne iz istih razloga. Dok su prvi dio odlikovali psihološka drama u nekoj švedskoj vukojebini s vrlo opipljivim i trodimenzionalnim likovima (kao neka moderna verzija Agathe Christie) i relativnim nedostatkom neke jake akcije ali konstantno prisutnom napetošću, drugi dio je to sve pretvorio u samo jedan od milijun drugih filmova na slični kalup. Naime, sada tu imamo i špijunske igrice na državnoj razini, "Terminatora" koji ne osjeća bol, scene makljaža, automobilskih potjera, požara i pucnjava, neuništive (ali doslovno!) mlade junjakinje, dok se kao točka na i, točnije, kako bi rekli domaće "dreku pljuska", na kraju filma pojavio i helikopter! Valjda, da se vidi da se ima i (za) to. Ukratko, dok je prvi dio oduševio pametnim scenarijem i "whodunnit" suspenzom, drugi je to sve, da oprostite, zasrao nepotrebnim debilanama. Kako je jedan filmski kritičar zapisao, takvog scenarija se ne bi posramili ni majstori campa kao što je recimo John Waters, samo što bi kod njega takvi likovi bili gledateljima, na svojem rubu grotesknosti, smiješni, dok se ovdje očekuje da ih doživljavamo ozbiljno.
"Ako kažeš nekome da ovaj film nije OK, gotovo je s tobom" - samo dvoje od hrpice novih likova u filmu
Uz to, iako ovaj film fokus usmjerava puno više na samu Lisbeth, dok se Mikael pojavljuje više kao partner-pomagač (dakle, upravo obratno od prvog filma), o njoj saznajemo par dodatnih stvari, ali ništa od nje same - njen lik je još zatvoreniji i hladniji od onoga u prvom dijelu. Da li to znači da u trećem neće prozboriti niti riječi?
Da ga nisam pogledao, ne bi apsolutno ništa propustio, dok ista tvrdnja za prvi film nikako ne vrijedi. To, čini mi se, govori dovoljno o kvaliteti nastavka i mojem velikom razočarenju.
FLICKAN SOM LEKTE MED ELDEN [The Girl Who Played with Fire - Djevojka koja se igrala vatrom, 2009], trailer filma
ocjena filma [1-10]: 6
sale // 17/01/2011
PS: Uz to, film pati i od par tipičnih "goofs-a" - u jednom momentu ima naušnice u nosu, pa nema, pa opet ima. Obzirom da su snimali sva tri filma u kratkom razdoblju, nije to ništa neočekivano, ali svejedno, nije baš profesionalno.
režija: Daniel Alfredson orig. roman: Stieg Larsson scenarij: Jonas Frykberg glazba: Jacob Groth fotografija: Peter Mokrosinski montaža: Mattias Morheden uloge: Michael Nyqvist, Noomi Rapace, Lena Endre, Peter Andersson, Michalis Koutsogiannakis, Annika Hallin, Sofia Ledarp