Nakon skoro 15 godina postojanja i izdanih 7 albuma, najpoznatija nizozemska grupa THE GATHERING odlučila se za drastičan korak. Iako su od samih početaka "labelirani" kao bend koji svira progresivnisimfometal, s dolaskom pjevačice Anneke van Giersbergen, počelo se više pažnje pridavati melodiji i melankoniji. To je kulminiralo na njihovom ponajboljem albumu "How to Measure a Planet?", gdje se kraj zidova gitarističke buke i klavijaturističkih bravura probio melankoličan i prekrasan glas Anneke.

Kao logičan izbor nametnulo se snimanje poluakustičnog live albuma, znakovitog naziva "Sleepy Buildings". Iako je između ta dva albuma objavljeno i nekoliko drugih albuma, većina materijala na novom albumu naslanja se na "How to Measure a Planet?", kao polazne točke za ovakav potez. Iz tog razloga, pjesme Marooned ili My Electricity su samo malo ublažene verzije pjesama s albuma. Nasuprot njima pjesme s prvog i drugog albuma Mirror Waters, Like Fountains Stonegarden, potpuno su promijenile formu i moglo bi se reći da su potpuno nove pjesme, uz činjenicu da su vjerojatno i po prvi puta odsvirane u ovoj postavi (jer se Anneke pridružila bendu na trećem albumu "Mandylion").

Nažalost, zbog nekih nesuglasica s izdavačkom kućom, na ovom albumu nisu se našle pjesme s izdanja objavljenih na njihovoj etiketi Psychonaut Records, pa smo tako ostali zakinuti, za "mekše" verzije krasnih You Learn About It i A Life All Mine, što ne umanjuje vrijednost ovog albuma. No, za nagradu dobili smo jednu novu pjesmu, po kojoj je i nazvan ovaj prekrasan "sanjivi" album. Kratka biografija:

Bend su osnovali 1989. godine braća Hans i René Rutten s Bart Smitsom. Uskoro su im se pridružili Hugo Prinsen Geerligs, Jelmer Wiersma i Frank Boeijen u malom nizozemskom gradiću Oss. Ljubav prema različitim glazbenim pravcima uzrokovala je neobičnosti u njihovom glazbenom izražaju. 1990. snimljena je demo kazeta koja je poslana različitim magazinima koji su se bavili glazbom i većina reakcija je bila pozitivna. U to vrijeme otvarali su koncerte za Samael, Morbid Angel i Death.

Prvi album Always izašao je 1993., a u to vrijeme Barta je na vokalima zamijenila pjevačica Marike Groot. Album je dobro prošao i kod publike i kod kritike, što je grupi donijelo dosta koncerata u zemlji i inozemstvu. Nezadovoljni radom u grupi, Bart i Marike napustili su grupu, kojoj su se pridružili Niels Duffhues i Martine van Loon na vokalima. U toj postavi je snimljen drugi album Almost a Dance. Ipak, ostatak grupe nije bio zadovoljan prinovama i smjerom u kojem je grupa krenula, pa su počeli tražiti novog vokalistu.
To je u bend dovelo Anneke van Giersbergen i potpis ugovora s etiketom Century Media. Uslijedili su albumi Mandylion i Nighttime Birds te velik broj koncerata širom Europe, što je istrošilo članove benda, pa je Jelmer odlučio napustiti bend, a ostatak je inspiraciju tražio u novim instrumentima i novim tehnikama snimanja. Rezultat je eksperimentalan dvostruki album How to Measure a Planet?. Dio "zadrtih" metal fanova im je to zamjerio, no na drugoj strani su dobili puno više novih fanova (između ostalih i potpisnika ovog texta).

U to vrijeme razišli su se i s izdavačkom kućom, zbog čega su osnovali svoju Psychonaut Records, na kojoj su uskoro objavili reizdanja prva dva albuma. Uslijedili su Superheat, album snimljen uživo na promocijskoj turneji How to Measure a Planet?, te If_then_Else, rokerskiji album od svojeg prethodnika. Nakon EPa Black Light District i albuma Souvenirs, ponovo su se vratili pod okrilje etikete Century Media, za koji je izašao i novi, Sleepy Buildings album, a u sklopu čije promocijske turneje dolaze i po prvi puta u Hrvatsku. Močvara, 15.03.2004. Vidimo se tamo!!!

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 04/03/2004