Filmski prvijenac Daine O. Pusić "Tuesday" impresivna je bajkovita drama nadrealnog karaktera s ezoteričnim prelamanjima stvarnog i paralelnog svijeta na rubovima zagrobnog i makabričnog. Uz malo znane Lolu Petticrew i Leah Harvey, jednu od glavnih uloga igra Julia Louis-Dreyfus, najpoznatija iz TV serije "Seinfeld" gdje je glumila Elaine Benes, a ovdje je Zora, samohrana majka bolesne tinejdžerice Tuesday (Lola Petricrew) koja je svjesna svoje neizlječive bolesti i skore smrti. Iznenada joj u sobu uleti papiga ara za koju se ispostavi da predstavlja smrt: njih dvoje se druže jedan čitav dan, a to preraste u nevjerojatno dobar odnos sa stalnim susretima pri čemu papiga pokazuje abnormalnu sposobnost metamorfoza od sitnog sve do ogromnog oblika. Tuesday pokušava majci dočarati što predstavlja papiga u njenoj sobi; to se u početku svodi na majčino ignoriranje, nerazumijevanje i tumačenje kao budalaste tinejdžerske fikcije, da bi kroz tijek filma fabula poprimila sasvim neočekivani prevrat.



U naletu bijesa, frustrirana majka lopatom zatuče papigu, spali je u vrtu i pojede smatrajući da je time riješila sve kćerkine bedastoće, no vrlo brzo sama postaje upravo smrt s mogućnošću istih fizičkih metamorfoza. S vremena na vrijeme film je neugodno mračan horror s morbidnom nadrealnošću, koji puta sa čudnim senzibilitetom optimizma, te elegantno prikazuje razmatranje vlastite smrtnosti, kao i onoga (onih) koje volite i do kojih vam je stalo. Kroz intrigantan zaplet i rasplet, ovo je uistinu jedinstveni film protkan strahom, ljutnjom, negiranjem, ali i nesebičnoj ljubavi na vrlo atmosferičan i bogat način vodeći raspravu o suštini života i smrti zahvaljujući inteligentnoj režiji, mnogobrojnim vizualnim efektima i dovitljivim animacijama koje izgledaju posve prirodno, te nonšalantno uvjerljivoj glumi. Prateću zvučnu podlogu potpisuje škotska kantautorica Anna Meredith kojoj su britanski kritičari još prije desetak godina počeli ispisivati hvalospjeve smatrajući je nasljednicom minimalizma Philip Glassa, Steve Reicha, Laurie Anderson, Ryuichi Sakamota i moderne avangarde poprilično pretjeravajući s pompoznim glorifikacijama, no ovaj puta se ne može govoriti o kurtoaznoj vještini pro et forma. Dala si je truda, a kako i ne bi jer je kompletan budžet filma dobro podmazan; katarzičan smisao dramatike uspješno je pretvoren u elektro-akustične partiture za synthove, violončelo i nekonvencionalne udaraljke držeći se namjenskog spektra za mnoge kadrove fluidno održavajući kohezivan identitet.



Ono što je posebno zanimljivo osim ozbiljne tematske instrumentalizacije ambijentalnih, opisnih, ex/interijernih i atmosferom nabijenih scena, Meredith se zabavlja i s vrtoglavim smislom za humoresku prilikom dolaska prljavo, zagasito sive papige koja se kupa u sobnom umivaoniku otkrivši raznobojno šareno perje (teme "Filthy" i "Not filthy anymore"), komično prikazuje Zorinu nenadanu pretvorbu fizičke konfiguracije ("Zora grows/ Zora shrinks") ili, pak, ističe jedinstven, univerzalan smisao emotivnog stava (jedina polu-plesna "Killing spree" s identičnim melodijskim nastavkom "Tuesday/ End credits") pokazavši rast samopouzdanja i euforije radosnog oslobađanja umjesto stalnog oslonca na proklamaciju smrti i tuge. Mnogi komadi su u filmu tek samo korišteni kao mini-vinjete u trajanju od nekoliko sekundi premda u originalu nema niti jednog kraćeg od minute. Slušajući samo ovaj bazičan soundtracks od 33 minute, stekao bi se dojam da je film krcat dark-wave i zlokobno ambijentalnim zvukovima ("Cosmos", "Waiting", "Wing cave"), te disonantnim drone harmonijama ("Fight", "Fly", "Beach", "Goodbyes") s ponekim eksperimentalnim izletima (škripava "Scrub"), međutim film ima i dva (ne)očekivana pop hita koji se opravdano ne nalaze na ovom albumu ("It was a good day" - Ice Cube, "Montego slay" - People Under the Stairs), kao i jednu posuđenicu iz klasične glazbe ("Die zauberflöte, K. 620, Act I: Hm! Hm! Hm! Hm!" - Wolfgang Amadeus Mozart/ Emanuel Schikanderer).

Full album:



Dok je ovaj soundtracks puno širi od iskorištenog, ipak ga čvrsto fiksira kontinuirani slijed scena i fabule: oni koji su film gledali već po naslovima ovih 15 instrumentalnih komada znaju točno na što se odnose. Prepoznava se teksturna paleta s blago nijansiranim tehnikalijama minimalističke strukture, doduše nimalo osobite ili zavidne sviračke sposobnosti. Sve je to kod nje još uvijek ogoljeno na šture kosture, ali je barem zahvaljujući filmu ostvarila značajan napredak u aspektu komunikacije s globalnom i znatno drugačijom audijencijom od dosadašnje.

Naslovi: 1.Cosmos, 2.Waiting, 3.Wing cave, 4.Filthy, 5.Not filthy anymore, 6.Fight, 7.Fly, 8.Killing spree, 9.Zora grows/ Zora shrinks, 10.Robin, 11.Scrub, 12.Beach, 13.Goodbyes, 14.After, 15.Tuesday (end credits)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 08/10/2024