Ako koji bend znam od samog početka u zadnjih nekoliko godina, takoreći još prije proklete korone, to je upravo ovaj što se u početku zvao Kudikamo? o kome sam na ovim stranicama napisao nekoliko koncertnih raporta s priloženim živim video spotovima jer je osnovica metronomski bubnjar Đuro Dobranić, moj kolega i prijatelj s posla s kojime drugujem već jako dugo. Možete ovu recenziju zbog toga smatrati pristranom i subjektivnom, ali Đuro je vrhunski maestro ritma i šusa, sklon eksperimentima i obogaćivanju klasičnog plesnog groove tempa. Jednog dana će vjerojatno biti prepoznat kao kandidat za Porin. I sigurno će ga dobiti. Druga karika je Roko Margeta, takoreći svestrani glazbenik koji bilo kojeg instrumenta da se uhvati - napravi čudo od zvuka. Dakako, glavne su mu klavijature uz ponešto elektronskih pomagala, ali zna on svirati i žičani sektor, ne zaboravimo, radio je s Dunjom Knebl na zahtjevnim world-music radovima, a doživljavam ga nešto poput pokojnog Mick Karna (ex-Japan) koji je znao svirati ama baš sve instrumente. Njih dvojica su imali brojne koncerte koji su šibali analogni world-music/ reggae/dub - trance/ acid-jazz, progressive-techno, a sve u neočekivanim izdanjima za ples s nekoliko frakcija, jednom je čak i Romano D. Franto bio vokalist odvevši u punk zafrkanciju, no kad je došao za mikrofon Chakka a.k.a. KaliBal (iliti Chakka Svraka i Kali Fat Dub) i DJ Dino Barbadub (Dino Mudrić) zadužen za samplove i zvučne podloge, od cirka jeseni 2023. sve se poprilično promijenilo: usmjerilo se na angažirani socio-politički pamflet kojeg su Đuro i Roko očito tražili da ne bude samo puka zabavljačka underground finesa za rijetke, probrane, koji puta i šminkerske devijacije.

Elem, ovdje je moćan hip-hop, analogni, živo odsvirani album bez semplova i umjetnih beatova, onaj šlih kojeg su nekoć imali The Roots, poneki odsvirani albumi Beastie Boys u moćnom tempu, ali nikako ovih 46 minuta ne treba smatrati revivalom ili oldschool shemom. Jer, ovdje je ama baš sve odsvirano, okey, tu i tamo se ubacuju zanimljivi govorni samplovi iz ex-yu filmova, no glazba je prodor u kristalno jasan i čist autorski izraz počevši od uvodne, najdulje "Lajava kera" od čak 9 minuta (!) koja se sukobljava s 'opasnim idejama i frekvencijama' world-musica na razini gdje su se nekoć zaustavili velikani Asian Dub Foundation. Frontmen Chakka šiba kroz čitav album angažirane socio-političke teme u melodičnim funkcijama, svašta mu pada na pamet kao da je na LSD-u, pojebe sve repere s ovog područja, ima samocenzure, nije bahat i prepotentan, nije niti šminker, vrlo dobar je hip-hop punker, drzak, otkačen, pomalo šašav i dovoljno arogantan. Stilski specifičan, onomad kako je Johnny Lydon napravio karijeru s Public Image Ltd.



Prvi singl "Stratus" je tromi mračnjak između velebnog hita "Ghost town" The Specials s dodatkom spomenutih Asian Dub Foundation, a dodao bih i Rage Against The Machine u komplementarnom lirskom izrazu kojeg Romano D. Franto ranije nije mogao doseći. Dinamika pjesme je fantastičan acid-dance krešendo. Drugi singl "Gličer" ide u dubstep sa zajebancijom na lirsku fikciju Psihomodo Pop ('osećam se haj haj, mozak baj baj') i na Bahatieja ('svaki pas ima svoj dan'), a valja napomenuti da Chakka repa na srpskoj ekavici što po meni nije ama baš nikakva predrasuda, dapače, ovo sjajno korespondira, kao što je nekoć Jim Kerr u Simple Minds znao pjevati na škotskom jeziku. Ova pjesma od čak 6 minuta ima kompletan komentar na nacionalistički stav ustaša i četnika. Chakka je uistinu odličan dodatak mojim frendovima: "Šimike" u modernom Haustor reggae izdanju govori 'lešinari kruže/ život nije fer', a može se primjetiti i elemenata onog genijalnog spektra s "Treći svijet" albuma kojeg znam u tančine: od uvodnika "Metal Box" Public Image Ltd. do "Zadnji pogled na Jeršaleim" koji se, nije mi jasno zašto, ne vrti na našim radio stanicama.



"Dežavuk" je fina, rečemo soft-rock hip-hop stvar u kojoj je 'đavao došao po svoje', možda budući hit, da sam radio urednik, sve bih ove pesme puščao, a ne one Luke NIžetića i ergele koja se takmičila na izboru pjesama za Euroviziju. Predzadnja stvar je "Zemljotrens", techno-rock/ big beat a'la The Chemical Brothers s punkerskim stihovima 'hodam sad kao zombie u hulahopkama/ poput rukometnog golmana'. Zadnja je "Žbukožder", da je to napravio Leftfield u najvećoj popularnosti koncem 20. stoljeća, bio bi svjetski hit. Sjetite se da je s Johnny Lydonom imao onaj ogroman hit "Burn Hollywood burn"…

Ovo je odličan debi album Đurinog i Rokovog benda/ projekta koji je kuhao godinama. Od Kudikamo? čiju majicu, vjerojatno imam jedini (dao mi Đuro prilikom mog 56. rođendana), do ovog proširenog sastava, mnogo toga se razvilo u snažan autorski prikaz plesne moderne glazbe i crnog lirskog humora iniciranog sa Chakkinim iskustvima stvarnog života. Fantastično, nema što!

Naslovi: 1.Lajava kera, 2.Gličer, 3.Šimike, 4.Stratus, 5.Dežavuk, 6.Zemljotrens, 7.Žbukožder

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 05/03/2025