Da se ne brčkam i koškam sa svom onom gomilom pametnjakovića koji smatraju da su 'gljivoglavi' nakaradni proljev nu-metala, ja sam im čvrsti zagovornik da su ustvari jedan od njegovih najoriginalnijih izdanaka, te k tome, da su stalno u avangardnim ekspresijama inovacija. Jer, ne zaboravite, još tamo u davnim 90-im Slipknot su im ukrali image i glazbeni stil, a kasnije su mnogi pošli tip stopama, primjerice Korn, Insane Clown Pose ili Mudvayne, a o Five Finger Death Punch da se niti ne govori. Ok, mnogima smeta njihov šašavi teatralizam i stalno zvučno previranje bez pravila ne prateći određeni manir, a dakako i trendove, već oni sami kreiraju cjelokupni performans kako im se prohtije. Jasna stvar da se u takvom pristupu pomete komercijalna površine i zbuni publika koja točno zna što traži od nu-metala, no redovito od njih dobiva nešto sasvim drugo. Ovdje su osmislili cirkus s fanfarama i šarenim dekorom, te u potpunosti predstavili novu vokalisticu Jackie LaPonza koja je vrlo dobro uskočila sa svojim karizmatičnim mezzosopranom, a umije, bome ušetati i u duboki 'femme fatale' alt. Podsjetiti ću, prvo im je nastupala samo uživo, a onda je na prošlom albumu "A Wonderful Life" (2020) dobila ulogu u 5 pjesama i priznata kao punopravna članica postave. Dosadašnji vokalni tandem Steve Rackhurs i novopridošli Scott 'xtriker' Beck (došao umjesto po drugi put izbačenog Jason 'J Mann' Popsona) su tako dobili nove oktave u svojem nadmetanju s prljavim, čistim i growlanjima (okej i čestim repanjem), a postava se proširila na nevjerojatnih 9 članova.





Ajde, pitati ćemo se čemu ovoliko članova u bendu kad je kroz prikazanu glazbu evidentno dovoljna osnovna četvorka - bubnjevi, gitara, bas, klavijature, eventualno druga gitara, no ovdje je baš bitan taj momčadski groove što naglašava maksimalnu otkačenost istom kao i kod nekadašnjih mnogoljudnih ska postava, a to doslovce u zvuku funkcionira poput roja stršljana koji se zaletavaju sa svih strana. Možda im u ponekim trenucima gitarski riffovi nisu jača strana, no ništa zato, ovo je album koji doslovce svima jebe mater metaforički prikazavši današnji svijet kao cirkusku predstavu bez koncepta i unaprijed pripremljenog scenarija. Tako u ovome vodvilju iskaču žongleri, akrobate, plesačice, političari, vojska, maškare, klaunovi i sve se okreće oko antiklimaksa bez namjerne eksplozije jer je ustvari sve skupa nedoslijedan 'touch down'. Od početnih udaraca "Eye to eye" preko jakih "Hallelucination" i "Torn in two", a vrijedi zapaziti prvi i drugi singl "Fall in line" i "Prepackaged", te "Hideous" i "Shame in basket" koje zahvaljujući produkciji Matt Wallacea dobivaju šmek žestokih Faith No More iz vremena gitariste Jim Martina, preko tih cirkusantskih tema od kojih je najizrazitiji singl "We don't care" koji potvrđuje southern stil u kombinaciji s LaPonzinim hipnotičkim i sparnim stihovima.

Full album:



Kako kome, uglavnom mrziteljima benda je ovo svakako jedan od najogavnijih, a pravim fanovima jedan od najzanimljivijih radova benda, jer koliko god nu-metal revalorizirao samog sebe, 'gljivoglavi' ga još uvijek nakon tri decenije karijere, ne toliko uspješno kao njihovi imitatori, ali svakako neprestano kreativno nadograđuju što thrashere, blejkere i ostala gvozdena plemena ne ferma niti 1%. Uostalom, svima su dali dobru pljusku sa ženskim vokalom, a sumnjam da će se barem vrh elite nu-metala odlučiti za tako nešto u skorije vrijeme, naravno, aludiram na Slipknot, Korn, Limp Bizkit i Deftones jer je žanr otpočetka priznavao kult nabreknutog kurca, a ne navlaženu pičku. Od pojave nu-metal boginja Otep Shamayje, te slavnog pohoda Poppy (ne znaš koja je ljepša i luđa) i ovim 'gljivoglavcima' (bolje rečeno 'kurcoglavima') je postalo jasno da u bend moraju uključiti i ženu. Metamorfoza im ide u dobrom i pozitivnom, vrlo modernom, hrabrom i inovantnom smjeru. Naslovi: 1.Eye to eye, 2.Fall in line, 3.Emptiness, 4.We don't care, 5.UIOP (a final reprieve), 6.Prepackaged, 7.Decompostion, 8.Grand gesture, 9.Hallelucination, 10.Hideous, 11.Torn in two, 12.Shame a basket, 13.Doom goose

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 11/08/2024

PS: video za "We don't care" u trenutku objavljivanja recenzije još nije bio dostupan na youtube