Sa sjeveroistoka Engleske došlo je prijatno post-punk iznenađenje u obliku ovog četverca (u prijevodu 'modni savjeti') s dvije djevojke i dva momka. Pjevačica Esmé Louise Newman, ujedno barata synthom, programima i gitarom u srazu s Fionom Ireland, također vokalisticom i sampleristicom, a zna zasvirati i gitaru, tvore onaj neuhvatljivi vrištavi tandem kakvog su nekad imale Kate Pierson i Cyndi Wilson u The B-52's. Prilično bezobrazne i iščašene ('nadam se da uživaš u ovoj pjesmi/ jebe mi se ako ti se sviđa'), te lirski prgave, sarkastične i arogantne ulijevaju dobru dozu pozitivnog optimizma isijavajući i bodljikavim queercore elementima. Valja nadodati da je Esmé bila angažirana i u nekoliko prethodnih underground projekata među kojima je i blackgaze/ post-metal duo Penance Stare. Bend je inače osnovan koncem 2022., odmah su objavili EP "Fucking Hell" sa 4 pjesme koje su zagolicale dušu i srca Greg Puciata i Mcluskyja s kojima su nastupili na kraćoj britanskoj turneji pokazavši energične tendencije, a onda ih je napustio bubnjar, pa su nadalje počeli raditi samo s programiranim ritmovima, no to se na ovom debiju i ne uočava. Čak sam se i ja zavarao prilikom prvog preslušavanja da je ovdje živi čovjek baratao palicama. Drugi dio postave su dva neugledna, ćelava i debeljuškasta momka Liam Slack (bas) i Jorden Sayer (gitara, synth) za koje bi prije rekli da se bave informatikom, nekim administrativnim uredskim poslovima, možda su na viličaru u skladištu, možda se bave zidarijom, a možda ih svaki dan vidite na biciklu da razvoze catering, a takve u principu niti ne primijetite čak niti kad vam pozvone na vrata. Dostavljači, poštari, omrznuti inkasatori, raznosači koječega su poput otirača za noge: svima su potrebni, a cijena im je niska. Malo tko je primijetio 'uh, pa ovaj otirač je jako lijep', ha-ha-ha. Fashion Tips imaju zajedljiv kut aspetka, čini se da vole izazivati nes(p)retno razumijevanje promatrača o tome što govore o svijetu današnjice, a moguće da imaju odgovore kuda ovaj pokvareni svijet ide. Samo 8 pjesama govori o raspadu počevši od "Radio song" s nazubljenom noise gitarom i basovima'post-punk/ industrial-rocka, preko iznenađujuće dance-punk/ electro "The lovers" koja datira još prije same formacije benda razglabajući pričom o ostavljenim strojevima u skladištu preko vikenda: dok su izmoreni radnici na provodu i odmoru, strojevi se zabavljaju i zajebavaju, imaju svoj život kojeg ne poznamo. Zadnji dio prelazi u depresivan industrial tromog tempa, uh, skoro za umiranje. Singl "Don't call me" zajedno sa sedmom pjesmom "Quelle surprise" izaziva osjećaj hiperaktivne šizofrenije s divljim eksperimentima poput lutki iz izloga koje odjednom ožive na način virusom zaražene tehnologije, digitalnog preopterećenja i depresije koja redovito sve pokvari. Prvi je iznimno plesan synth-pop/ post-punk inficiran surf tremolima i efektima s mobitela, sve u post-punk elanu, onako kako su Tuxedomoon trebali nastaviti nakon "No tears", ali nisu, a druga je dance-punk plesnjača, inače jedna od najkraćih na albumu, nepune 3 minute. E, vidiš i čuješ, ovakvu stvar treba znati napraviti, naravno ako skineš ovaj album. Tu se čuju post-punk čudesa, progressive aranžman, lucidnost japanskih Melt Banana, a dakako i The Pop Group. Impresivno bih rekao da je ovo najbolja stvar na albumu jer podsjeća na gomilu fantastičnih izvođača: Simple Minds, Joy Division, The Young Gods, The Fall, uglavnom stara škola u novom ruhu malčice približena techno kulturi, ali to je sve vrlo blisko u trance obligacijama. Ionako su svi bili u punku.



Drugi singl "Steve Lamacq" nazvan po poznatom DJ-u i radio voditelju je ustvari lezbijska pjesma brutalnog sadržaja o uličnoj tučnjavi na željezničkoj stanici kada je navodno bio pretučen zbog crne kožne punkerske jakne, a netko od LGBT zajednice je to vidio postrance i nije se htio umiješati jer je bila situacija da je žena izlazila s muškarcem, oboje LGBT usmjerenja. Tu se dolazi do onog vitalnog straight stava a'la Fugazi koji je svojevremeno u 90-im bio toliko oprečan da 'normalni' ljudi nisu mogli vjerovati smatrajući da se radi o oštećenju percepcija, ali to je dakako, duga priča o mentalnom stavu kojeg niti ja ne mogu svojim prijateljima, pa čak niti svojoj najdražoj objasniti jer, ljudi imaju svoje slobodne svjetonazore. I zna se, žena je uvijek u pravu, pogotovo u današnjem emancipiranom društvu.



Kroz angažiranu poetiku se naziru noir utjecaji rock umjetnosti koja je govorila o životima 'ispod radara', simbola snage prisiljene na neprestanu borbu, rečemo samo u 21. stoljeću od Add N To (X) ili Go Kart Mozart i Xiu Xiu koji su idealna referentna točka, a o tome se u principu na ovim stranicama malo piše od strane poklonika indie-rocka.

Zadnja "Thousand bird pattern" je razarača od čak 6 minuta nalik na elektronsku varijantu Primal Scream s albuma "XTRMNTR" (2000) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=99, razaranje na koncu, doduše s 25 godina zaostatka, ali zna se kako Englezi funkcioniraju. U ovome stoljeću uglavnom, kao i u prošlom, retro sve do pojave grungea su bili originalni, a nakon toga, brit-pop plačipičkama je nestao rock, riff, punk i bunt iz svjetonazora. Priznajem da nisam fan The Beatles i The Rolling Stones, to su čak dva i blesavija rock benda svih vremena s toliko glupim tekstovima u današnje vrijeme, da nema smisla razglabati o njima. Ne mogu naći zadovoljstvo, voli me ili kao što sam nedavno čuo od velečasnog na radiju koji je citirao Bareta 'stoj na svijetlu i doći će kraj tami' apsolutno nema smisla jer ne govori pravoj istini.

Full LP:



Oki-doki, ovaj mentalno pomaknut četverac ima sijaset punkerskih preokupacija o današnjem društvu, tematski su aktualni, stilski i zvučno dovoljno prljavi, agresivni i neuredno iščašeni da bez problema mogu upecati simpatije šireg auditorija, naravno onog koji nije stereotipno konzervativan ili pak klasično usmjeren priznavajući samo 'jen-dva-trije - nek' punk vrije'. Ovdje ima podosta žanrovskih kolaboracija pokazavši istraživački duh i perforiranje temeljnog punka ka progresiji ko' što se i očekuje od inteligentnog, mladog i agresivnog benda.

Naslovi: 1.Radio song, 2.The lovers, 3.Don't call me, 4.Steve Lamacq, 5.Hot problems, 6.Lunched out, 7.Quelle surprise, 8.Thousand bird pattern

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 19/07/2024