Jedan, neću reći većinski, ali svakako nezanemariv dio black metal scene je otvoreno fašistički ili, tek malo manje grozomorno, "sketchy" (ne prizivaju fašizam nužno u tekstovima i intervjuima, ali surađuju s fašistima) , tako da je prije svakog BM koncerta uputno proguglati ima li bend kojega biste, eto, financijski podržali, ikakve veze s fašizmom (evo dobrog resursa ovdje). Guglanjem nisam našla ništa o možebitnim problematičnim političkim stavovima Ellende, Servanta ni Groze (za potonje reddit komentar kaže "Groza started as a tribute band to Mgla without the icky connections."). Kako je RABM (red and anarchist black metal) zajednica vrlo glasna i aktivna u prozivanju fašista na sceni, nekako ipak vjerujem da bi se pročulo da su ovi bendovi problematični.

Sad kad smo "riješili" problematične aspekte žanra, ajmo probati s ovom hipotezom: black metal je stilski manje konzervativan od, recimo, punka. Manje je okamenjen i zaglavljen u prošlosti, više otvoren za eksperimente i spajanje naizgled nespojivog, zvuk konstantno evoluira i mijenja se. S black metalom kao bazom, bendovi znaju raditi svašta. Naravno, ima hrpa generičnog smeća, ali pojedini bendovi znaju na fascinantne načine stopiti mnoštvo utjecaja i stilova.- Aquilus spajaju BM s modernom klasičnom, Kaatayra s folkom iz brazilske Amazone, Liturgy s avangardom i totalizmom, Abstract Void sa synthwaveom… (ima toga još ohoho!) Ellende ne idu baš tako daleko, ali imaju folky dionice, pa na momente vuku na post rock, post metal, shoegaze… I ono najbolje - i bilo je mnoštvo takvih momenata na koncertu - ljepotu koja izvire iz ružnoće, kontraste agresivno / nježno…

Ali najprije pokoja riječ o dva benda od kojih nisam bogznašto očekivala, a prilično su me ugodno iznenadili.
Servant su nastupili prvi. Na spektru black metala od "ugly & evil" do "beautiful & atmospheric", oni su negdje bliže ovom prvom, ali ne skroz, s naglaskom na "heavy". Neumoljivi i pomalo monolitni, monotoniju ipak razbijaju primjese heavy metala i pokoji interesantan rif. Nema tu izmjena različitih dionica, heavy/soft kontrasta i nježnih pasaža koje ja osobno u BM-u najviše volim, ali ovo nije takav BM, i Servant su sasvim solidni, s onim ograničenim elementima kojima grade zvuk.

Groza su na samom početku zvučali još ružnije i monolitnije, za moj ukus previše, pa sam se malo pobojala, no ubrzo monolitnost razbijaju nježnijim dionicama, koje su mjestimično samo u službi predaha, a mjestimično grade tenziju, atmosferu i dinamiku sve do oslobađanja emocija, katarze, krešenda, u maniri post rocka / post metala. Jednom kad sam primijetila taj post metal element u zvuku gitara, postali su mi puno zanimljiviji. Nastup završavaju brutalnom, ali i katarzičnom i trijumfalnom stvari koju je publika popratila jednim žešćim headbanganjem. Svakako bend kojega vrijedi pratiti i koji ima potencijala za još bolje i moćnije stvari.

I konačno Ellende, bend zbog kojega sam došla na koncert. Njihov Todbringerin mi je jedan od boljih metal albuma ove godine (mada je zapravo samo ponovno snimljena verzija njihovog najpoznatijeg albuma Todbringer iz 2016.). Ellende imaju širu i bogatiju stilsku paletu. Vokal je istinski nabijen emocijama i urlici kao da izviru iz najiskrenijeg, autentičnog osjećaja očaja i beznađa, a nisu tu samo zato sto se, eto, u black metalu mora urlati. Dakle, ne klišejima i autopilotu, da iskrenosti i autentičnosti. Sve je natopljeno nekom gotovo onostranom melankolijom bez da imalo gubi na žestini i agresiji. Tu su i ponekad stvarno prekrasne gitare koje stvaraju atmosferične soundscapeove, kao da su inspiraciju crpili iz najboljeg shoegazea, ili vjerojatnije iz blackgazea a la Alcest - ovaj koncert u neku ruku dođe i kao jako dobro zagrijavanje za Alcest 21.10.i definitivno me podsjetio na to da bih na ovakve stvari trebala ići češće.

dora pavković // 15/10/2024