Ova slovenska noise autorica, pravim imenom Nina Farič ima podosta izdanja (prvotno kao Kiuriki), no koliko mi se čini, nikad do sada nije spomenuta na našim stranicama, a kada sam poslušao ovaj friški album, prvi nakon čak 5 godina pauze, jasno mi je i zašto. Razlog je taj što radi teško prohodan zvučni izraz što mnogima nikako ne odgovara zbog (eventualnih) nesporazuma glede shvaćanja. Iako noise i freestyle format baratanja samplovima i lomovima frekvencija ima podosta pobornika, ovaj rad od 22 minute sa samo jednom naslovnom temom ima zahtjevan intenzitet eksperimenta sa živcima auditorija, no u konačnici je vrlo jednostavan kad bi si slušatelj dao truda. Naime, osnovicu fabule čine govorni samplovi emitirani naopačke, pa je dobivena opća zbrka, dakako namjerna, to jest, valjalo bi ovaj mini CD tiskan za Debila Records slušati konvertiran naopačke sa završetka prema početku i sve bi bilo jasno. Ali valja napomenuti, ako kliknete na Debila Records brotherofjudo.blogspot.com prvo će te dobiti upozorenje da se radi o uznemirujućem sadržaju, a on kao takav mi je uvijek zanimljiv i uzbudljiv jer pokazuje ono čega nema na javnoj površini, to jest, ova umjetnica se bavi totalnim underground razmatranjima današnjice. Ideja i realizacija ovog djela su ok, nije ovo nikakav težak ekstravagantan ekspresionizam, noise s eksperimentalnim frakcijama jeste i kao takav je interesantan, čak i uobičajen u ovakvom žanru. Meni je sve ovo odavno poznato jer je izvorište ovih ideja u avangardnom pristupu još od prije najmanje stotinjak godina s glazbenicima koji su smatrani da ne znaju svirati, a na tu temu je objavljeno toliko svega i svačega od strane pametnih spisateljskih znalaca da je primjerice danas čuveni balet "Posvećenje proljeća" (u originalu "Весна священная") ili tiskani vinil koji se svojevremeno mogao naći u jugoslavenskim trgovinama "The Rite of Spring" Igora Stravinskog 1913. izazvao kulturuloški šok smatrajući ga nedoličnim ponašanjem. Kako god, Stravinski je bio debela avangarda rock'n' roll/ alternativnog/ black metal razmišljanja i svjetonazora jer se već tada upustio u paganske obrede, a danas je hvaljeno djelo kome bi svi eminentni stručnjaci u sukobu s tradicionalistima polizali stražnjicu.

Ona fraza 'radim za kikiriki' je jako dobra inačica i dosjetka Nine: malo tko razumije njenu glazbu i pristup, te svakako ovo nije odabir za neko indie/ alter čavrljanje jer je u dubokim razmatranjima današnjeg svijeta, otprilike na relaciji nekadašnjeg eksperimentalnog pristupa Throbbing Gristle i ranih radova Cabaret Voltaire iz 70-ih godina koji su za gomilu svih onih neobičnih zvukova koristili short-wave radio, odnosno šumove s odavno nestale radio frekvencije na kojoj danas nema ama baš niti jedne radio stanice, ako kojim slučajem kod kuće još uvijek imate radio-prijemnik s kratkim, dugim, srednjevalnim i UKV frekvencijama. Uostalom, kada ste zadnji puta uključili klasičan radio prijemnik i primjetili da osim UKV nema ništa na ostalim frekvencijama? Jest, njen je zvuk imitacija tog starog škripanja i podražavanja, alias, ne onih fantazmagoričnih ekstaza slušanja Radio Luxembourg u večernjim satima, nego traženja uzbudljivih sadržaja, probiranja radio stanica, a bilo ih je na skali pun kurac i malte ne jedna se u drugu pretapala, pa se primjerice u prenos nogometne tekme ubacio neki govorni prilog na mađarskom, njemačkom, bugarskom, kineskom, albanskom, ruskom, talijanskom... jeziku, pa neka glazba iz arabije i Bliskog istoka, pa nešto s takoreći Mjeseca i onih osvajanja svemira, ha-ha-ha, ali to je bio svijet radio frekvencija koje osim UKV više ne postoje.

Zvuk ovog djela je jako zanimljivo iskustvo, preslušavao sam ga danima poput kulise za neki soundtrack avangardno-eksperimentalnog usmjerenja sa zvrzlanim tijekom sadržaja punog kaotičnih scena, da bi konac izišao iznenađujuće u čudnovatim relacijama o kojima ne bih jer mogu biti svašta...

Naslovi: 1.Sorrow Syrup 22:03

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 06/07/2024