Ovo je album koji je promijenio povijest rocka i uz Hendrixa, The Beatles, The Rolling Stones, David Bowiea i Nirvanu ovo je svakako najznačajniji trenutak u cjelokupnoj diskografiji ovog glazbenog stila.
Sex Pistols je okupio mali sitni manager grupe New York Dolls - Malcom McLaren koji je 1975. godine držao butik "Sex" sa šašavom odjećom u koji su navratili članovi lokalnog banda u potrazi za afirmacijom. To su bili Steve Jones (gitara i prvi vokal), Paul Cook (bubnjevi) i Glen Matlock (bas), a McLaren im je predložio da kao pjevača uzmu mršavog plavokosog mladića koji doduše ne zna pjevati, ali ima kreštavi glas i izvodi različite grimase - Johnny Lydona ili Rottena koji se u to vrijeme vucarao po londonskom Finsbury Parku.

Ubrzo su u toj postavi, koncem 1975. održali prvi nastup na kome je bilo očito glazbeno neznanje. Ekipa nije znala ni svirati, ni pjevati, ali je zato nastup bio mahnito provokativan i ispunjen bijesom tekstova prema velikim i bogatim rock bandovima, te o društvu nezainteresiranom za život pojedinca. Glazba je bila sirova, bijesna i energična, svedena na samo 2-3 akorda koji su se besomučno ponavljali. U to vrijeme u New Yorku su već prašili Ramonesi u kultnom CBGB klubu tako da je McLaren bio upoznat s njihovim radom i tjerao je Pistolse da krenu upravo u tom pogledu. Premda su Ramonesi svoj prvi album objavili tek 1976., odjeci njihovog rada su bili nadasve značajni na razvoj Sex Pistols koji se nisu ni trudili biti drugačiji od najjednostavnijeg buntovnog izazova nekoliko priučenih akorda na koje se može tekstualno nalijepiti sve što god kome padne na pamet.

Već nakon nekoliko nastupa, Sex Pistols počinje biti ime oko kojeg kolaju različite priče, pojavljuju se tekstovi i kritike u štampi na njihove mahom bijesne nastupe i odjeću skrpanu od starih poderanih majica i hlača s otpada. Progovorivši o "izgubljenoj generaciji" u društvu show bussinessa, društvenom poretku iz prizme šatrovačkih i kafanskih pijanih priča, Pistolsi počinju širiti individualni nihilizam i trend prljavih, ružnih i zlih govornika odjevenih u najmizerniju odjeću koja je počela pronalaziti svoje poklonike u prosječnom sloju britanske, uglavnom radničke omladine.

Tijekom 1976. njihovi nastupi poprimaju abnormalnu popularnost, ali istovremeno se pretvaraju u bujicu nasilja, tako da su im koncerti bili sve više otkazivani, organizatori su se plašili ekstremnog nasilja kojim su djelovali na publiku koja je u fanatičnim hordama obilazila njihove svirke dolazeći obučena u prnjama i otpadu sa vojnih odlagališta i second hand shopova.

Javnost je bila potpuno zabezeknuta ovom prljavom i uvredljivom pojavom punka, a zgražanje se povećalo u studenome 1976. kada Sex Pistols potpisuju ugovor sa EMI, ogromnom diskografskom tvrtkom koja im je ponudila nevjerojatnih 40.000 funti! 3. prosinca im izlazi prvi singl "Anarchy in the UK" koji je prouzročio niz kontraverznih kritika konzervativaca, a kada su u TV nastupu prilikom interwieva izbacili bujicu prostih, perverznih riječi, izazvali su nacionalnu halabuku. Sve tiskovine su počele pisati o njima s različitim motivima - od pozitivnih do negativnih konotacija, bez obzira radilo se o glazbenim, političkim, obiteljskim ili bilo kakvim drugim magazinima, Sex Pistols je postalo ime koje se povlačilo isključivo po naslovnicama, postali su kultni heroji borbe protiv rock - dinosaurusa, konzervativaca i bogataša. Međutim, kompanija EMI nije mogla trpjeti njihovo ponašanje - singl nije postigao nikakav značajan uspjeh, a oni sami su radili različite nepodobštine kojima su nanosili štetu za ugled firme, tako da je ugovor raskinut već nakon nepuna tri mjeseca, sredinom siječnja 1977. No, farsa se nastavlja - Pistolse uzima A & M za 150.000 funti, ali već nakon tjedan dana ugovor sa poništava zbog različitih prljavština koje su Pistolsi radili u prostorijama kompanije. Uredno im je isplaćeno 75.000 funti otpremnine!

Da stvar bude dramatičnija, iz banda se izbacuje Glen Matlock koji je pisao najbolje kompozicije samo zato jer se nije uklapao u buntovni image - bio je premiran, a doveden je čovjek - idiot, Rottenov prijatelj Sid Vicous koji nije znao ni svirati, ni pjevati, ali je bio potpuno oličenje punkera od glave do pete.

I tada kreće bujica novih britanskih sastava koji su zdušno prihvatili stil Pistolsa - Damned. The Clash, The Stranglers, The Jam, Sham 69, The Ruts, Stiff Little Fingers, Angelic Upstarts... Klubovi počinju bivati krcati punkerima i punk bandovima; jednostavnost od par akorda i britki, jednostavni i agresivni tekstovi puni nezadovoljstva, frustracije i nemira postaju zaštitni svjetonazor novonastale scene koja je predstavljala opoziciju velikim izvođačima - Led Zeppelinima, Genesis, Emerson, Lake & Palmer, Deep Purple... Sve su to bili mahom glazbenici - virtuozi kojima se jedan prosječni britanac nije mogao približiti. Oni su bili prezahtjevni glazbenici čije je kompozicije bilo teško skidati i svirati, dok su Sex Pistols bili ti koji su s tri akorda svima vratili povjerenje u rock, pogotovo klincima koji su uz pomoć njihovih akorda doprli u izazov i energiju rock and rolla.
Svoj konačni pravi ugovor koji će ispoštovati biti će potpisan u svibnju 1977. s etiketom Virgin, a iznosio je 50.000 funti. U lipnju iste godine objavljuju drugi kontraverzni singl "God save the queen" koji je unatoč zabranama emitiranja osvojio vrh britanske top liste. Pjesma je objavljena povodom srebrnog jubileja britanske kraljice i bio je užasni napad na britanski establišment. Samo mjesec dana kasnije objavljen je i treći singl "Pretty vacant", a u listopadu i najkontraverzniji album u rocku do tada - "Never Mind The Bollocks... Here's The Sex Pistols" koji je doživio niz različitih kritika. Premda većina pjesama s albuma odavno više nije aktualna, nikako se ne može tvrditi i da su glupe jer su Pistolsi te aktualnosti potpuno promijenili. Vrijeme koje je dolazilo otvorilo je vrata svima za ulaz u velike diskografske koncerne, počinju se osnivati male etikete koje se specijaliziraju za različite subkulturne rock žanrove, tako da nastaje prava borba koju su pokrenuli Sex Pistols.
Mada album i glazba Sex Pistols nema svoje umjetničke vrijednosti, upravo je to glavna odlika ovog materijala - napad na cijeli svijet koji smatra da rock pripada samo umjetnicima. To je album koji ima značenje trenutka duha i vremena 1977. i oblikuje punk kao spasitelja rock kulture koja se kasnije preoblikovala u čitav niz frakcija, subžanrova i trendova - new wave, hard - core, oi punk, post - punk, garažni rock, indie - rock, grunge... a mnogo sličnih svjetonazora punka i Sex Pistolsa pronašlo se i u mnoštvu elektronskih, hip - hop, alternativnih, pop / rock i world - music izvođača.

Materijal s albuma "Never Mind The Bollocks..." je ujednačen - kratke i jezgrovite punk kompozicije od 3-4 akorda koje su za događaje i vrijeme 1977. vrlo umješno producirane od Bill Pricea i Chris Thomasa. Tada se to činilo strahovitim urnebesom i nemuštom svirkom, međutim album je točno precizirao najjednostavniji duh rock and rolla - siorovost, energiju i bunt kroz melodiju i lako pamtljive refrene bez ikakvih većih ili dužih solo - improvizacija. Bio je to prototip punk rocka koji će se tijekom osamdesetih i devedesetih provlačiti s manjim ili većim uspjehom kroz adaptaciju i dorade različitih izvođača, a stil će s podjednakim uspjehom oživjeti kroz hard - core po cijelom planetu.

Nakon američke turneje, krajem siječnja 1978. band se raspušta. Pjevač Johnny Rotten formira vlastiti Public Image Limited (P.I.L.) s kojime objavljuje desetak albuma različitih glazbenih usmjerenja - punk, post - punk, new wave, psycho, dub, gothic, electro, dance... Sid Vicous umire u New Yorku 2. veljače 1979. zbog predoziranja heroinom. Malcom McLaren šara glazbenim svijetom početkom osamdesetih radeći management za sezonske atrakcije (vidi>) Adam And The Ants i Bow Wow Wow, a potom skreće i u hip - hop s producentom Trevor Hornom objavljuje jedan od prvih rap albuma u Britaniji "Dutch Rock", 1985. Sex Pistols se ponovno okupljaju 1996. kada se objavljuje trostruki cd, kompilacija niza starih i vrlo loše produciranih kompozicija. Tom prilikom band kreće na svjetsku turneju "Filthy Lucre" kojoj je jedini motiv bio novac. Iste godine Steve Jones osniva grupu Neurotische Outsiders i objavljuje vrlo zapažen komercijalan punk rock album, no bilo je očito da osim zarade taj band - projekt ne zanima ništa drugo.

horvi // 28/04/2003

PS: Interesantan je podatak da u dvadeset godina album "Never Mind The Bollocks..." nije dosegao tiraž od milijun prodanih kopija što je bilo prilično poražavajuće saznanje za tako revolucionaran rad.