Mnogima je šokantno odjeknula vijest kada je Rob Halford nakon albuma "Painkiller" (1990) napustio Judas Priest, uz Saxon i Iron Maiden najznačajniji i najkomercijalniji band NWOTBHM, no on je sve svoje glasovne vrline redovito održavao konstantnim radovima sa bandom Fight, a poslije i u kratkoj industrial-metal avanturi sa 2wo ponovno se vrativši u matični band 2003. U međuvremenu je 1999. oformio novi sastav jednostavno ga nazvavši Halford u kojem ima konstantne glazbenike s kojima je stekao zavidnu koncertnu reputaciju. Na prvom albumu "Ressurection" (2000) ostvarena je jedna od najznačanjijih vokalnih suradnji u metalu gdje je u pjesmi "The one you love and hate" gostovao Bruce Dickinson, a sam album je uvršten na listu 500 najboljih heavy-metal radova svih vremena. Potpuno se vrativši korijenima heavyija, s bandom Halford je ostvario četiri albuma, a treći "Halford III: Winter Songs", objavljen koncem 2009. sadržavao je tradicionalne božićne pjesme u zabavnim metal izdanjima.

Odmah nakon toga, Rob je s nepromjenjenom ekipom (Roy Z., Mike Chlasciak - gitare, Mike Davis - bas i Bobby Jarzombek - bubnjevi) otišao u studio i nakon nepunih godinu dana, 28.IX 2010. objavio četvrti rad jednostavnog naziva "Halford IV: Made Of Metal". Album je kao što samo ime govori metal i to onaj bazičan bez ikakvih suvremenih primjesa. Zvuk je gotovo ogoljen na posve jednostavne gitarske riffove i solaže, fine melodične basove, 1/1 ritmiku i povremeno balansirane harmonije klavijatura. Nema tu nikakvih zapetljanih aranžmana niti nekakvih zahtjevnijih izleta u progressive, koketiranja sa thrashom ili nekim drugim žanrovima, već samo izvornog starinskog stila koji je obilježio onaj period metala od 1977. do sredine 80-ih. Danas ovo sve zazvuči poput hard-rocka, no veliki utjecaj koji je izvršen primjerice na power-metal i dalje održava bazični stil na životu, pa je tako Halford isporučio ujednačenu i vrlo melodičnu pjesmaricu, takoreći klasičnu školu metala kroz punih sat vremena dotaknuvši se svih osnovnih parametara žanra. Brze skladbe "Undisputed", te galopirajuće "Fire and ice" i "Matador" uvelike podsjećaju na onaj period Judas Priest zgoditaka kao što su bili "Turbo" i "Painkiller", a mid-tempom obilježene "Speed of sound", "Like there's no tomorrow", "Hell razor" i naslovna "Made of metal" sa vokodiranim efektom posve dočaravaju staru i klasičnu HM školu bez ikakvih sofisticiranih trenutaka. Album ima i hard-rocka ("We own the night"), pop melodija ("Heartless"), velebnih arena-himni ("Thunder and lightning"), ali i obaveznih balada nošenih metal estetikom (7 minuta dugačka "Twenty-five years" sa klavirskom melodijom, akustičnom gitarom i orkestralnim aranžmanom i bluesom obojena "Till the day I die"). Jedina pjesma koja malo ispada iz oldschool koncepta je završna "The mower" u industrial stilu, no niti tome se nema šta prigovoriti. Za nju je snimljen i video-spot, te je objavljena kao singl, a po samoj konfiguraciji može se naslutiti da Halford kao band nije ispustio mogućnost napretka i daljnjeg istraživanja stilistike. Robov vokal je još uvijek u visokom registru, čvrst je i moćan s obzirom na njegove poodmakle godine (2011. navršava 60-tu), još uvijek piše upečatljive pjesme i dostojanstveno stari upravo onako kako i priliči velikoj legendi heavy-metala.

Ovdje više ništa ne treba dodavati, sve je na svojem mjestu od uistinu prekrasnih brda i dolina catchy melodija, zaraznih refrena, bržih i laganijih tempova, zanimljivih tekstualnih aspekata, te ono što je najbitnije, pjesme ne pate od nikakvih bolesti. Može se slobodno konstatirati da je ovo jedan od istinskih bisera ovogodišnje metal produkcije sa čistim i dostojanstvenim oldschool stilom.

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 10/11/2010