Treći album naturaliziranih Australaca u Britaniji, kao što se moglo i pretpostaviti, nije onako energičan i ubojit poput odličnog nastupa na T-Mobile InMusic Festu (22.VI 2010), jer je sasvim jasno da oni mnoga uzbuđenja otkrivaju upravo na živim performansima.

Nastavljajući uspješan start sa dva prethodna albuma "Hold Your Colour" (2005, UK no.29) i "In Silico" (2008, UK no.2), te tucetom singlova od kojih su se "Slam/ Out there" (2005) i "Granite" (2007) domogli magičnog UK top-40, a "Propane nightmares" (2008) ušetao i na UK no.9, ovaj sekstet je isporučio svoj do sada najkomercijalniji rad gdje su sabrane sve njihove transžanrovske supstance u elektronski d'n'b-rock. Sa alfom i omegom, multiinstrumentalistom, pjevačem i kompozitorom Rob Swireom koji je band osnovao 2002. u australskom Perthu, a potom se sa basistom Gareth McGrillenom i DJ Paul Hardingom 2003. preselio u Britaniju, otpočela je jedna od najsjajnijih karijera prve dekade 21. stoljeća kakvu priželjkuje svaki disc-jockey i elektronski dance band. Na rezultate prvih uspjeha nisu trebali dugo čekati - neuspjeh prvog singla "Spiral/ Ulterior motive" iz 2003. ih nije obeshrabrio jer su već naredne 2004. zagolicali britansku scenu sa singlovima "Another planet/ Voyage" (UK no.46) i "Back 2 you/ Still grey" koji su između ostaloga plasirani u svijet i putem čuvenog John Peel Sessiona BBC Radio 1 prije nego što li je ovaj legendarni radijski DJ preminuo u avionu na putu za Južnu Ameriku. Debi album "Hold Your Colour" objavljen je 2005. i bio u opticaju pune dvije godine iznjedrivši još 5 nevjerojatnih singlova - "Tarantula/ Fasten" (UK no.60), "Your seatbelt", "Hold your colour/ Streamline", "Blood sugar/ Axle grinder" (UK no.62) i spomenuti hit "Slam/ Out there" (UK no.34). Ekipa se 2006. iz DJ kolektiva proširila u band sa gitaristom Perdedur ar Gwyneddom, reperom MC-ijem Ben Mountom i bubnjarem Paul Kodishom koji je 2009. napustio sastav, a umjesto njega došao je Kevin Joseph Sawka. Nakon uspjeha singla "Granite" (UK no.29) koji je najavio njihov drugi electro/heavy-rock album "In Silico", oglasio se već zaboravljeni, a pomalo i jalni čudotvorac d'n'b-a iz 90-ih Goldie koji je singl prokomentirao uvredama izjavivši da je sranje, no očigledno da nije mogao sakriti zavist spram činjenice da su se pojavile nove zvijezde na teritoriju kojeg je on raskrčivao i dotjeravao punih desetak godina. Pendulum mu nisu ostali dužni; u interviewu za The Times Rob Swire je izjavio 'Goldi umije samo raditi konceptualne albume o svemiru i svojoj majci'. Album je dosegao milijunski tiraž, a bandu su počele pristizati brojne ponude za suradnje i studijske usluge, pa su tako između ostalog za potrebe nekih radio emisija, kompilacijskih albuma i po različitim, masno plaćenim narudžbama napravili obrade Led Zeppelin ("Immigrant song"), Metallice ("Master of puppets"), Coldplay ("Violet hill"), te neke manje značajnije remikseve i ostvarili još nekoliko kolaboracija. McGrillen je izjavio da su u vrlo kratkom periodu dobili toliko ponuda za rad da bi komotno mogli od njega živjeti narednih desetak godina... Sredinom 2009. su objavili svoj prvi koncertni zapis "Pendulum: Live At Brixton Academy" (UK no.45) gdje su ovjekovječili sjajnu i nabrušenu energičnu snagu d'n'b/metal-rocka s kojom su okrunili svoj prvi dio karijere, a interesantno je da su tom prilikom uz žive instrumente koristili čak 12 kompjutora. Prethodnica trećem albumu "Immersion" bio je plesni singl "Watercolour" sa progressive karakteristikama gdje su spojili uz svoj prepoznatljivi d'n'b ritam, ambijentalne strukture, rave, sympho elemente i sekciju od 6 duhača uz vokodirani Swireov glas i nekoliko breakova u laganijem tempu. Singl je postao njihov najveći hit do tada zaposjevši UK no.4 (na UK top-20 zadržao se puna 2 mjeseca), a onda je mjesec dana kasnije, 24.V 2010. objavljen i sam album koji je već u prvom tjednu po izlasku osvojio UK no.1. Drugi singl "Witchcraft" sa gitarskim baladičnim uvodnikom i energičnim ritmom u prvom pokušaju dosegao je UK no.29, no početkom kolovoza ušetao je i na top-10 gdje je zauzeo UK no.7, a kao treći singl 20.IX objavljen je "The island", inače kompozicija koja se na albumu nalazi u dvije povezane varijante, house-trance tempu "The island - pt.1 (dawn)" i rave-progressive klavijaturama ozaren polu-instrumental "The island - pt.2 (dusk)". Sam album je mješavina različitih plesnih ritmova u kojima naravno prednjači d'n'b sa obilato naglašenim klavijaturama u različitim melodijskim spektrovima sa elektronskim efektima, naglim breakovima i izmjenama vodećih vokalnih dionica Swirea i MC Ben Mounta. Uz tek samo dva čista instrumentala, kratkog simfonijskog uvoda "Genesis" i rasplesane melodične bombe "Salt in the wounds", album premda ima pregršt potencijalnih hitova ipak nije urodio zgodicima kakve su primjerice znali The Prodigy isporučivati u obliku "No good (start the dance", "Breathe" ili "Firestarter". Čak im se i sam Liam Howlett iz The Prodigy pojavio kao gost u naslovnoj skladbi "Immunize" kroz melodijski troakordni electro-punk/d'n'b s prilično plitkom, a pomalo i stupidnom melodijicom punom improvizacija na jednu te istu temu, a metala su se ozbiljnije prihvatili u nabrušenoj "Self vs. self" gdje im gostuju glasoviti metalci In Flammes koji su posve zaokružili melodičnu simbiozu death-metala i d'n'b-a. Album sadrži još jednu kolaboraciju, plesnu "Fountain" sa Steven Wilsonom koji se pojavljuje u kratkim vokalnim sekvencama. Tokom cijelog albuma gitara Perdedur ar Gwynedda je prisutna tek na mahove (najupečatljivija je u punk/d'n'b komadu "Crush") jer je Swire želio napraviti kompletan elektronski album za razliku od prethodna dva studijska rada, no na koncertima Gwynedd u svim skladbama svira gitaru u što se mogla uvjeriti i publika u Zagrebu.

Mada i bez znamenitijih gitarskih dionica koje su bile djelotvorne na ostvarenjima "Hold Your Colour" i "In Silico", Swire je s ekipom (između ostalih, jedan od producenata je bio i Howlett) realizirao dovitljiv i suvremen album za široku publiku, praktički od one najmlađe audijencije sve do starih rave i techno freakova ne izostavivši niti generacije punka, rocka i metala koji na svoje dolaze prilikom živih nastupa. Kroz ovaj sveopći miks stilova koji su bazirani na d'n'b ritmiku i elektronske zahvate, "Immersion" bi mogao postati uz ona znamenita djela The Prodigy i The Chemical Brothers jedan od katalizatora plesne glazbe budućnosti. Pendulum su u komercijalnom pogledu potpuno ispunili očekivanja, sad samo preostaje vidjeti koliko su im tantijemi dugosežni i dugotrajni.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 12/08/2010