Nije ih bilo više od 10 godina s novim materijalom što je isuviše dugo, a jedan od razloga je i taj da su, koliko se jako dobro sjećam u to njihovo slavno vrijeme kada su harali po top-listama i furioznim koncertima, izjavili da imaju toliko posla oko remikseva i produkcije da komotno i van rada u bendu mogu živjeti od usluga za druge izvođače kojima su masno naplaćivali svoje potpise. Jedino su od posljednjeg, slavnog trećeg albuma "Immersion" (2010, UK no.1) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=9164 realizirali kompilaciju "The Reworks" (2018, UK no.61) s remiksevima koje su im za protu-uslugu napravili Knife Party, Skrillex, Matrix, DJ Seinfield, Moby, Attlas, a bome i Devin Townsend. Mnogi su 'pali' na njihovu kombinaciju d'n'b-a s metalom i punk/hardcoreom razdvojenom na dvije opcije - živom koncertnom bendu s gitarama, bubnjevima i synthovima kao što smo imali prilike vidjeti na onom sjajnom InMusic Festivalu 2010. u Zagrebu www.terapija.net/koncert.asp?ID=8987 (šteta, naš fotograf Sale nije uvrstio niti jedan fotos njihovog nastupa), a druga opcija im je DJ Soundsystem za manje klubove što preferiraju EDM, breakbeat, dubstep i techno.



Vratili su se nakon decenije pauziranja u vrlo dobrom svjetlu s ponovno pristupačno angažiranom pričom o Covid-19 pandemiji u najmekanijem singlu "Nothing for free", jednoj od svega 4 nove pjesme uvrštene na ovaj EP od samo 14 minuta. Sve je tu uobičajeno poznato: slatkasti auto-tune vokal glavnog meštra za gitaru i synthove Rob Swirea, raverska melodija s dubstep udarcima bubnjara KJ Sawke, elektronski tretirana bas gitara Gareth McGrillena sa synth efektima, malo 'gain gitara Peredur ap Gwynedda i povremeni scratch efekti DJ Paul Hardinga. Pjesma nije ništa posebno u njihovom katalogu i u principu je tankih pop relacija, ali zato je uvodna "Driver" potpuna d'n'b razarača sa čvrstim elektronskim 'driverskim' linijama i odrješitim tempom, taman za koncertna ludiranja, mosh-pitove, skandiranja i masovnu histeriju za podizanje znojnih vibracija.



Suradnja s Hybrid Minds, britanskim d'n'b dvojcem kojeg čine Josh White i Matt Lowe u pjesmi "Louder than words" ima ambijentalnog potencijala u prozračnosti lepršavih jungle/d'n'b relacija, reklo bi se uobičajenih za popunu albuma, međutim, kako je ovdje riječ o ovako kratkom materijalu uvijenom u komercijalno sređene pop pjesme do 4 minute, prolazna ocjena je relativna da nema završne, uz uvodnu "Driver", ponajbolju "Come alive" u kojoj do izražaja dolazi Pendulum (njihalo) sistem kompaktne bendovske pjesme s gitarama i naglašenim synth frakturama u vrlo plesnom, umjerenom industrial tempu podsjećajući na velebne hitove iz 80-ih godina. Čak je i vokal vrlo blizak new romantics figuriranjima Simon Le Bona miksanog s Jeff Lynnom i prstohvatom Gary Numana, a mnogi će tu prepoznati Nine Inch Nails, pa i Rammstein. Sve 4 pjesme su realizirane i kao singlovi, međutim bez ikakvog odjeka na top-listama. Ne zaboravimo, imali su itekakvih hitova u toj slavnoj fazi: "Slam/ Out here" (2005, UK no.34), "Granite" (2007, UK no.29), "Propane nightmares" (2008, UK no.9), "Watercolour" (2010, UK no.4), "Witchcraft" (2010, UK no.29)… Taman kada se činilo da će osvojiti čitavu planetu, povukli su se i neshvatljivo dugo čekali ovoliko dugo kada se gotovo i zaboravilo na njih. Ako je ovo samo uvod u povratnički album, solidan je. Samo, valjda ovdje nisu izabrane 4 najbolje pjesme. Bolje bi bilo da su najslabije…

Naslovi: 1.Driver, 2.Nothing for free, 3.Louder than words (feat. Hybrid Minds), 4.Come alive

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 19/06/2021