home > mjuzik > Sons of the System

kontakt | search |

MNEMIC: Sons of the System (Nuclear Blast, 2010)

Uh, ti majke, ovi metal-core Danci praše prve 3-4 pjesme ko' da su pobjegli iz Vrapča nakon dugotrajnog lječenja agresivnosti, a onda se pretvaraju u limunadu. Odličan početak, prosječna sredina i dosadna završnica...

Osnovani su još 1998. u Aalborgu kao transžanrovski band koji je spajao industrial, thrash, progressive, groove i death metal izdvajajući Metallicu kao band koji je najviše utjecao na njihov rad. Ime im je kratica 'Mainly Neurotic Energy Modifying Instant Creation', te su odmah u startu imali sreću potpisavši ugovor 2002. sa Nuclear Blast koji im je objavio sva četiri do sada realizirana albuma. U prvoj postavi bili su Michael Bogballe (vokal), Mircea Gabriel Eftemie (gitara, ex-Mercenary), Mikkel Larsen (bas, ex-Invocator) i studijski bubnjar Brian Rasmussen. Nakon prvog albuma "Mechanical Spin Phenomena" (2003), sa vrlo dobrim singlom "Ghost", napušta ih basist Larsen kojeg je zamijenio Tomas 'Obeast' Koefod iz banda Grope. Poslije drugog albuma "The Audio Injected Soul" (2004, Danish no.97) koji je sadržavao cover "Wild boys" Duran Duran i odličan singl "Deathbox" (emitiran i video-spot na MTV), napušta ih pjevač Bogballe, a na njegovo mjesto dolazi 'naše gore list' Toni Jelenković (službeno Tony Jelencovich, možete si zamisliti kako njegovo prezime čitaju - Đelensović ili kako bi Silvester Stalone rekao, Želensovaks, ha-ha). Jelenković se zadržao u ulozi frontmena samo godinu dana (2005-2006) za potrebe američke turneje sa glasovitim Messhuggah, a onda je u band došao Gulliame Bideau iz banda Scarve koji se evo, već dobre 4 godine drži za mikrofonom, te mu usput to mjesto vrlo dobro stoji. Na trećem albumu "Passenger" (2007), Nuclear Blast je svojski odrešio kesu angažiravši Christian Olde Wolbersa, tadašnjeg gitaristu Fear Factory iz kojih je ispao zakulisnim igrama Burton C.Bella i Dino Cazaresa početkom 2009. Na albumu su također bili prisutni Jeff Walker (Carcass, Brujeira) i Shane Embury (Napalm Death, Brujeira), a rad je urodio sa još jednim odličnim hit-singlom "Meaningless".

Četvrti album "Sons Of The System", ova takoreći danska supergrupa realizirala je ponovno sa producentom Tue Madsenom (radio prva dva albuma "Mechanical Spin Phenomena" i "The Audio Injected Soul"), te je eklektički zaglibila u teatralnost i nepotrebno ukrštavanje transžanrovskih kombinacija industriala i emo-metala. Otvarajuća "Sons of the system" pršti od urnebesa uzbuđenja koje je na pragu neandertala sa kombinacijama deatha/thrasha i sympho/progressive struktura, Gilleaume Bideau gotovo vrišti poput najluđeg otkačenjaka nalikujući na onog nikad znanong (barem meni) pjevača najlucidnijeg Dischord banda Circus Lupus, a pjesma ima snažan psihotični naboj podebljan sa klavijaturama Mircea Gabriel Eftemie. Energični šus kojeg ova pjesma ima pretvara se u stanoviti nu-metal/math-core križanac System Of A Down i najbolje Metallice uz prisustvo mekanih elemenata Linkin Park. Singl "Diesel uterus" je druga fantastična nabrijana pjesma koja pretežira industrial-metal, ali istovremeno asocira na Linkin Park po patetično razvučenim vokalima. Pjesma ima eksperimentalni dio u samoj završnici s kojom su podigli 'rejting'. Treća "Mnightmare" je također brza kompozicija puna 'šuseva' i emotivnih lakšijih tempova, ali mi zaista nije jasno da se ovi Danci ko pijani plota drže tog Linkin Park zvuka i vokala kao da im je to najvitalnija stvar u životu. "The erasing", još jedna snažna kompozicija sa vrlo dobrim gitarskim riffovima (Gabriel Efftime ili Rune Stigart), bubnjarskim pedaliranjem i agresivnim vokalom zaokružuje ovu energičnu fazu albuma. Nakon toga slijedi "Climbing towards stars" u ritmu solidnog hard-rocka/groove-nu metala s izraženim dionicama vrlo dobrog basiste Tomas Koefoda i synth linijama Mircea Gabriela, no ostali dio albuma je nehajno nabacana prikolica bezvrijednog kamenja. "March of tripoid" je mučenje živaca protegnuto na 7 minuta naklapanja sa etikom tromog industrial-metala i nezaobilaznim natruhama Linkin Park, "Fate" se pretvara u dosadu kakvu su daleko bolje znali napraviti Faith No More, a nadobudno nazvana "Hero(in)" je vrlo loša reminiscencija Korn i Sepulture uz obaveznu estetiku Linkin Park i Faith No More da se slušatelju jednostavno poželi utrnuti cd-player kada ovo čuje. Iskreno govoreći, nemam pojma kuda ovakva glazba teži i koji joj je smisao; hibridna je kombinacija nekih od agresivnijih metal žanrova i istovremeno pokušava biti romantična u svojem metal-core izrazu oivičenim zvukovima synthova. Kad se malo bolje razmisli, bez obzira na sve asocijacije koje se kote na račun Mnemic, njihove pjesme nisu niti direktne, niti sofisticirane, a još manje metaforične mada imaju u sebi povremene paradoksne trenutke. Uglavnom su nejasno sročene sa kreni-stani tempovima, posebice spomenuti "Hero(in)", zatim "Elongated sporadic bursts", "Within" i posljednja "Orbiting" te je teško povjerovati da mogu biti prepoznate u širim kugovima osim obožavatelja industriala i metal-corea. To nikako ne znači da su Mnenic tehnički loš band, ali njihove pjesme su pune nepotrebnih kompliciranja sa šminkerski prožvakanim riffovima i pedaliranjima, te su istovremeno i prazne kao isušeni bunar u pustinjskoj oazi. Možda će Mnenic kroz naredni period uspjeti isplivati kao industrial-metal band kojeg će prepoznati adekvatna publika, ali na njihove 'emo' štoseve jedino mogu pasti klinci, tinejdžeri i oni kojima nikad nije dosta Linkin Park priča o sjebanom djetinjstvu i nesretnom odrastanju.

Sve skupa, odlično produciran i upakiran metal/gothic-industrial šminkeraj namijenjen mlađima od 18 godina. Album je na njihovu veliku žalost prodan samo u 600 primjeraka na američkom kontinentu u prvoj sedmici po objavljivanju (prethodni tiraž "Passenger" albuma bio je oko 30.000 kopija). Nema veze, ništa bitno niste propustili. Možda na sljedećem albumu malo odrastu i upriliče muziku sa starije od 18 godina.

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 30/07/2010

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Distractions (works in progress), EP

FOR PLEASURE: Distractions (works in progress), EP (2020)

| 30/09/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Human Impact

HUMAN IMPACT: Human Impact (2020)

| 30/09/2020 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Life, Death and Everything in Between

STÖJ SNAK: Life, Death and Everything in Between (2020)

| 29/09/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Od Studencev do Nove vasi, soundtrack

MATEJ KRAJNC: Od Studencev do Nove vasi, soundtrack (2020)

| 24/09/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: S&M2

METALLICA: S&M2 (2020)

| 22/09/2020 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*