Nemate pojma koliko sam se obradovao kad sam u svom poštanskom kasliću pronašao ovaj CD, čovječe, hej, Karlovčani su konačno objavili album!!!

Mnogo sam ih hvalio 2016., bili su strašan bend s dva fantastična demo/ d.i.y. izdanja, nastupili su na InMusicFestu i napravili nezaboravan show na trećoj, onoj najmanjoj pozornici (a i najboljoj) kad su im ljudi vikali 'što čekate, ajde na glavni stejđ, operite one šminkere', a tada su im aditivi bili ogromni. Ogromni. Daleko prije korone i svih ovih turbulentnih teškoća koje imamo u životu, u vrijeme kada je i ono malo što smo imali izgledalo potpuno trulo i beznadežno očekujući da će konačno doći neki zasluženi pakao za cjelokupno društvo, koji je, hvala paklu (i nebesima), i došao. Bend je čekao predugo sa ta svoja 2 fantastična demo/d.i.y. materijala koja je, po meni trebao službeno objaviti za izdavača barem 2017. ili 2018. ili ih ostaviti u tom formatu kakva jesu jer su ionako fenomenalna. Da ne trkeljam koještarije, evo kako sam ih nahvalio za oba demo materijala u dotičnom periodu…

OPAKI JAHAČI VATRENIH RIFFOVA IZ PAKLA - Demo (d.i.y., 2013)

Jebote, koji bend...

Nadam se da takav stav budem imao i dok ga pogledam na InMusicu ove godine jer su mi apsolutno najenergičniji i najrockerskiji bend kojeg sam imao prilike čuti u kolekciji domaćih novih snaga, ali znam što će se desiti - pogledati će ga par ljudi, svirati će za njih i mene.

Čak na bandcamp stranici ništa ne navode tko su i što su (osim da su iz Karlovca), imaju samo 3 pjesme, ali su kvalitetne i meni kao rockeru, punkeru i metalcu pašu daleko bolje od onih pjesama ranih Majki, Partibrejkersa i sličnih bendova u kojima mi je manjkalo thrash-metala, žestine, naglašene energije r'n'r-a uz neku paradoksnu doskočicu. Ovi ljudi su totalni r'n'r od glave do pete, skidam im kapu. Moguća su budućnost hrvatskog jadnog rocka kojeg na životu održavaju još rijetki univerzumi (Skaut, Garage In July, Diskurs, Abergaz, Srbi) u nekim drugim žanrovima, ali stav je isti, onaj prgav što izaziva revolt frustrirane osobe. Konkretno, ovdje se radi o 11 minuta svađe između muškarca i žene pretvorene u 3 sjajne, ma takoreći fenomenalne pjesme snimljene još 2013., a hm, ne bih znao imaju li još kakvih materijala. "Kraj" je raskid filma kome ne pripadamo, jedna od najboljih pjesama u fahu d.i.y. produkcije koju sam čuo u zadnjih 10-ak godina, "Lagana" je naizgled 'zavodljiva', no u suštini je opaka i nikako nije za dušebrižnike što razmišljaju o djevicama koje će svoje prvo iskustvo doživjeti s princom na bijelom konju, a "Za nas" je univerzalna stvar kad se dvoje ljudi ne razumiju, pa niti u ovoj recenziji. Gledam ovo sa strane percipirajući bend koji je itekako potentan u sviračkom i lirskom aspektu, uistinu je sjajan po ovome materijalu i trebalo bi mu dobrog vjetra u leđa da sav taj potencijal kojeg imaju barem u ove 3 pjesme iskoriste na adekvatan način.

Naslovi: 1. Kraj, 2.Lagana, 3.Za nas

Ocjena (1-10): 9

(objavljeno 13.06.2016.) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=24374

OPAKI JAHAČI VATRENIH RIFFOVA IZ PAKLA - Stado, EP (d.i.y., 2016)

Drugo izdanje karlovačkog hard'n'heavy rock trojca objavljeno je neposredno uoči onog fantastičnog nastupa na InMusic festivalu 2016. kada su žestokom svirkom doslovce pomeli sva ona letargična hipsterska prenemaganja iz USA i UK koja su mahom došla prodavat zjake umiravši na pozornici od beskrvnosti. I za vrlo skupe su ih pare prodali...

Čudni smo mi ljudi. Nekoć su se tukli i otvoreno sukobljavali s konzervativizmom i nametnutim medijskim klišejima lakoglazbenih trivijalnosti bubblegum-popa, kancona iz San Rema i raznih instant hibrida show-biza vrlo unosno materijaliziranog u najnemaštovitijim izdancima tipa Eurosonga i svih mogućih pripadajućih inačica trominutnih kalupa za koje je i sam Elton John davno rekao da nemaju nikakvog smisla u industrijskoj bižuteriji serijski štancanoj za najgluplji sloj ljudi, a evo, sad kad je sva ta rock i punk revolucija prošla, ponovno nam se vratio vrlo sličan trend, kako je, također davno rekao Mark E. Smith, u obliku zapomagajuće balavurdije koja gordo stenje o goruće važnim državnim stvarima, a ne zna niti kako izgleda karta Velike Britanije. A o istočnoj Europi gdje su došli pokupit pare i dalje misle da je to dio Rusije, a neki bome i SSSR-a...



Opaki Jahači znaju s kime se bore i u tančine poznaju svojeg neprijatelja - sistemski medijski režim za isceniranu patetiku neborbenog svjetonazora potentnog samo za hibridni uzgoj šuplje makete glave na ramenu. Kao takvi nemaju dlake na jeziku oštro komentirajući kurentno društveno stanje ('zar ne vidimo da postajemo stado', "Tvornica straha"), opću neinventivnost ('svi ste isti - oportunisti', "Propovjed"), medijsku stupidnost ("Glupost na TV-u") i tako svašta pomalo, a i naširoko o svemu i svačemu. Uz sasvim pristojnu produkciju i izuzetno nabrušen r'n'r s heavy medikamentima na kojima su se pronašle i dvije ranije objavljene pjesme s prvog demo materijala, ovi Karlovčani na iskonski žustar, prgav, zajedljiv i ciničan način s revoltirano opravdanim buntovničkim stavom seciraju razloge vlastitih frustracija ne dozvoljavajući niti jednom trenutku da se ušaltaju u patetiku ili emotivno nježniju fikciju. Njihov nabrušen i isklesan stil pun riffova, solaža i snažnih tempova ne jenjava punih 25 minuta, pa i premda se osjećaju mnoge reference retro atributa, činjenica je da s ovakvim pjesmama ne bi dosadili niti nakon tko zna koliko albuma. Imaju sve odlike velikog benda s potentnim lirskim temeljima kojima mogu zaokupiti raznoliku žanrovsku audijenciju od hard-rocka, metala, punka, hardcorea, alternativnog rocka i još mnogih subžanrovskih frakcija jer govore univerzalno prepoznatljivim leksikom u kome se vrlo lako prepoznati kroz njihov svjetonazor i kritičku opoziciju medijima, politici, društvenim normativima i socijalnoj nemoći.

Uz karlovačko pivo, ponajbolji izdanak tog grada je upravo ovaj trojac.

Naslovi: 1.Ubijam, 2.Tvornica straha, 3.Pusti me da sanjam, 4.Propovjed, 5.Glupost na TV-u, 6.Za nas, 7.Kraj

Ocjena (1-10): 10

(objavljeno 5.10.2016.) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=24998



Kao autor ovih recenzija apsolutno stojim iza toga i to jest tako. Činjenica je druga da su te sve pjesme prošle svoj razvojni put mnogo prije pandemije, odsvirane su fantastično i snimljene kao demo, a tamo su trebale i ostati za dokumentaciju izvrsnosti Goran Glavača (bubnjevi, prateći vokal), Peđe Gvozdića (vokal, bas) i Marino Mihelića (gitara, prateći vokal), a danas malo išta znače. Pogotovo plitki naziv albuma jer izbori pokazuju da uvijek, ama baš uvijek karakterno najjače pederčine pobjeđuju. Sve ove pjesme su ponovno snimljene, nema niti jedne nove, čini mi se kao da slušam prvi best of Kraftwerk "The Mix" u novim varijantama. Bio je fantastičan, a i ovo je fantastično odrađeno, samo nema novih pjesama. Mislio sam da će Opaki jahači od 2016. naovamo napraviti najmanje 2-3 albuma i zasjeniti svoje prve radove prebacivši se u u kurentnu pandemijsku ideologiju. Ništa od toga. Samo fenomenalno odrađen studijski rad starih pjesama u nepovoljno vrijeme.



Trebaju nove pjesme, a ne nove snimke ionako odličnih demo materijala. Oni koji će ih sada po prvi puta otkriti, biti će iznenađeni, a ja to da govorim svom starom frendu koji sluša hard-rock, thrash-metal ili punk nije jasno što su Opaki Jahači jer on zna za Partibrejkerse i Majke, AC/DC i Metallicu, vrhovi u životima su popunjeni. Nije nikakva greška repetirati staru set listu na konačno prvom pravom albumu. Trebao je izaći mnogo ranije kad su Opaki Jahači poput hrvatske nogomentne repke zgazili Argentince, Dance, Ruse i Engleze, a na pozornici i Amere na InMusicFestu.

Naslovi: 1.Pusti me da sanjam, 2.Daj mi sve, 3.Ubijam, 4.Glupost na TV-u, 5.Za nas (feat. Maja Kolarić), 6.Muda & jaja, 7.Disneyland, 8.Propovjed, 9.Tvornica straha, 10.Kada nestanem, 11.Meni je svejedno, 12.Kraj

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 03/06/2021