Na britanskoj pop sceni se često događaju revivali koji imponiraju neoriginalnošću i eklekticizmom, a kada je riječ o ovome manchesterskom sastavu ta tvrdnja je potpuno opravdana. Drugi album je potpuno eklektičan prodor u ostavštinu sympho i space rocka sedamdesetih kojim su željeli napraviti savršeni zvuk za što bolji "svemirski" ugođaj.

Pretenciozno zamišljen i koncipiran, u instrumentalnom pogledu siromašan, a u aranžerskom još jadniji, himnično je najavljen singlom "There goes fear" koji je britanska štampa zbog tko zna kojeg razloga ishvalila najavljujući veliko čudo koje se nije dogodilo.

Album je samo reminiscencija želje za osvajanjem vrha britanske gitarističke pop - rock scene, ali je daleko blijeđe od onih poluproizvoda koje su u svojim najslabijim trenucima isporučivali King Crimson, Yes, Marillion, The Stone Roses ili Radiohead.

horvi // 08/02/2003