Peti album kanadskog projekt-banda koji je vrlo popularan i na našim područjima veliki je zaokret ka electro/synth-pop zvuku sa rave osobinama.

Nakon tri i pol godine oglasio se i kanadski indie-electro/dream-pop maestro Daniel Dan Victor Snaith nekada znan kao Manitoba, a u okvirima ovozemnih krugova daleko je poznatiji kao Caribou. Vjerojatno se svi sjećaju onog vrlo dobrog nastupa u Galeriji SC početkom 2008. kada se tražila 'karta više' pri čemu je gomila posjetitelja (među njima i ja) ostala kratkih rukava.

Na novom albumu Caribou je ponešto promijenio u postavi; nema više basiste Andy Lloyda, a na njegovo mjesto došao je John Schmersal, dok je ostatak ekipe i dalje isti. Uz Snaitha koji je alfa i omega na svim pripadajućim instrumentima i vokalima, tu su još Ryan Smith (gitara, klavijature, udaraljke) i Brad Weber (bubnjevi, ksilofon). Za razliku od prethodnog dream/psycho-pop albuma "Andorra" iz 2007. (dobitnik Polaris Music Prize 2008) koji je bio oivičen instrumentarijem klasičnog rock banda, novi, peti po redu album "Swim" iznenađuje svojim elektronskim štihom u kojem su gotovo potpuno mimoiđene gitare (tek sporadično se pojavljuje u kratkoj "Found out"), klasični akustični bubnjevi (izuzev na skladbi "Sun") i električna bas gitara. Zvuk se posve okrenuo ka electro/synth-popu koji priziva duhove prošlosti 80-ih i ranih 90-ih (osobito u uvodnoj, vrlo rasplesanoj "Odessa" koja je ranije objavljena kao free-download singl), ali unatoč tome ne djeluje kao eklekticizmom obavijeni retro, već donosi posve nove pristupe koji ponekad iznenađuju brojnim inteligentnim inovacijama. Tako primjerice skladba "Kaili" sa rave stilistikom uključuje i aranžman mladog duhačkog free-jazz kvarteta kojeg je Snaith okupio za potrebe ATP programa u Torontu sa Colin Fisherom (tenor saksofon), Kyle Brendersom (bas klarinet i sopran saksofon), Steve Wardom (trombon) i Rob Piilonenom (flauta) koji se u promijenjivim varijacijama pojavljuju još na vrlo plesnoj "Leave house", instrumentalu "Bowls" koji ritmički djeluje kao da je odsviran na loncima i polu-instrumentalu "Hannibal" sa melodijskim ritmovima vibrafona. Kao poseban gost, u posljednjem, vrlo temperamento i nježno-dinamičnom electro-pop komadu "Jamelia" (s vrsnim gudačkim efektima) za vodeći vokal zadužen je Luke Lalonde iz Born Ruffians sa svojom sladunjavo-patetičnom intonacijom koja je idealan nastavak Snaithove snene interpretacije. Čitav album je plesnog temperamenta, sadrži hipnotičnu atmosferu obavijenu jednostavnim ritmovima minimalističke elektronike sa fade-in/ fade-out efektima nalik na klasični DJ tech/trance/rave miks koji je u ovom slučaju izveden na synthovima uz Snaithove vokale koji su po običaju vrlo šaputavi, tako da unatoč plesnom akcentu, album ima sve predispozicije da se nametne kao namjenski album za uspavljivanje u šarenom transu. Sam Snaith obrazložio je ovakvu atmosferu riječima 'htio sam napraviti plesnu glazbu koja će zvučati kao da je napravljena od vode, a ne od metalnih stvari kao što je to uobičajeno u većini plesnih skladbi današnje produkcije'.

Preslušavanje albuma, ovisno o afinitetima, može zaista uspavati, ali i natjerati noge na plesni podij s relativno mirnijim temperamentom za umjerenu 'đusku' koja je na razmeđi chill-outa i klasičnog disco/house 1/1 ritma s približno sličnim atmosferskim karakteristikama koje je primjerice imao istoimeni debi album Hercules And Love Affair iz 2008. sa Anthony Hegartyijem na vokalu. Kompletan rad je suvereno i stručno odrađen sa obiljem rave sintagmi sintetički obojenih klavijatura i synthova, odiše veoma prijatnom, toplom, skoro blaženom atmosferom u kojoj Snaith pjeva s dušom i srcem, tako da se može konstatirati kako se pred nama nalazi jedan od pritajenih dance-pop bisera ovogodišnje produkcije. Za potrebe izvođenja albuma uživo, Caribou su i dalje četiri glazbenika na pozornici sa dinamičnom interakcijom projiciranih slika i ovaj puta sa elektronskim glazbenim instrumentarijem čije je težište na synthu i DJ miks-pultu što nikako ne znači da će se pretvoriti u tzv. sound-system band, već će i dalje ranije radove izvoditi na klasičnoj 'rock' aparaturi.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 06/04/2010