Nakon uloge bubnjara na hvaljenom prvijencu Jesus & Mary Chain "Psychocandy" (1985), Bobby Gillespie osniva svoju grupu imena Primal Scream. Prvotno se oslanjavši na potpuno drugačiji zvuk od mračnih noisera kojima je udarao bubnjeve, prvenstveno tipa Rolling Stones u svojem najkreativnijem razdoblju (kraj 60-ih, početak 70-ih), 1991. albumom "Screamadelica" odlaze korak dalje i uvode (droge i) klupski plesni zvuk u svoju glazbu, što na veliku radost kritičara čini jedan od najuspješnijih spojeva r'n'r i plesnog zvuka (obilježje je to manchesterske scene kraja 80-ih i početka 90-ih, koja je trenutno prikazana u filmu "24 party people" koji stiže u naša kina), te se uz još neke zaslužne bendove (Stone Roses, Happy Mondays, New Order,..), smatra začetnicima prvotne rave scene. Album je pokupio ogromne pohvale i od publike i kritike (otočki kritičari ga i dan danas spominju kao jednim od najboljih albuma bilo te godine, bilo tog desetljeća, bilo...) i otvorio velika vrata bendu.

Ubrzavamo priču warp brzinom, preskačući 90-te i više ili manje zanimljive albume tog perioda (od kojih se svojom kvalitetom najviše ističe "Vanishing Point"). Godina je 2000ta, na sceni je Exterminator. Točnije XTRMNTR. Primal Scraem kao explodirajuća zvijezda, supernova. Žestoki zvuk, melodična buka, JAMC + Sonic Youth + faktor X. Iskonski Vrisak u svom najboljem izdanju. Jedan od albuma godine i možda najbolji album benda po mišljenju dolje potpisanog. Naravno, nakon velikog buma i uspjeha "XTRMNTRa", postavilo se pitanje kuda dalje. XTRMNTR 2 ili povratak r'n'r zvuku s početka priče ili pak...? 2 godine kasnije, dolazi odgovor na sva pitanja i sva očekivanja.

"Elektronsko-garažni rock'n'roll", MC5, Kraftwerk, My Bloody Valentine (Kevin Shields i gostuje na ovom albumu), kraut rock, buka, repetitivnost, zvučni napadi, sonični metež, ne-lako-slušljivo - sve su to kritičari koristili da bi opisali ovaj album. Obožavatelji XTRMNTR zvuka će zasigurno naći i ovdje pokoji pogodak u metu, ali album kao cjelina ne spada u njihov vrh, no "Evil Heat" u konačnici nije toliko loš album, koliko bi se dalo zaključiti na temelju prvog slušanja. Daleko je to od nastavka legendarnog prethodnika, puno više bučniji i repetitivniji u smislu težeg prijema kod publike nenavikle na taj zvuk.

Najzanimljivije stvari su zanimljiva obrada "Some Velvet Morning" (Lee Hazelwood) u kojoj gostuje top model Kate Moss znakovito pjevajući "Look at us, but do not touch", "City" (poznatiji kao "Sick City" sa zadnjeg prehvaljenog albuma New Ordera gdje je i gostovao Bobby), mračni i paranoidni komad elektronike "Deep Hit of Morning Sun", kroz x filtera provučena "Skull X", textualno pokretačka "Rise" (prije 11/9 poznatiji pod naslovom "Bomb The Pentagon", sada promijenjenog texta, u kojoj su kritizirali američku vanjsku politiku što im nije prvi put - "Swastika Eyes" s prethodnika se donosila i na Madeleine Albright) te instrumentali na pola puta između Kraftwerka i mračnih elektronskih zakutaka ("Detroit", "A Skanner Darkly"). Nažalost, malo od toga odmah ulijeće u antologiju, kao što je bio slučaj s XTRMNTRom, tako da kad bi ocjenjivao brojkom, teško da bi išlo iznad -3...

"Rise"

A Life Of Work
Is A Life Of Crime
You Pay Your Taxes
You Serve Your Time
All That Money
Where Does It Go?
Schools, Prisons, Hospitals, Roads?
Government Funding Of Millitary Science?
Genetically Modified Ultraviolence?
To Find The D.N.A. For Killer Genes?
To Programme Microshipped Marines
See Stealth Bombers And Tomahawkes
On The C.N.N. Pay Per Veiw War

Rise
Rise

Hey Wage Slave
Where's Your Profit Share
They Got Ya Down
They're Gonna Keep You There
Freeze Your Mind
Metamorphose
Cocaine Karma In The Heroin Zone
Multinational Life Is Cheap
Soldiers
Workers
Maggott Moat
Get On Up/Protest/Riot
Are You Collateral Damage
Or A Legitimate Target

sale // 05/10/2002