Auu kako vrijeme brzo prolazi! Ne mogu vjerovati da je ovo vec 9ti album Primal Screama - ja se jos sjecam vremena kad sam prvi put u Heroini Novoj citao o nekom tamo cudnom albumu i pjesmi Kowalski pa netom poslije u ducanu ploca vidio i kupio Vanishing Point. A da ne govorim di je u proslosti Screamadelica - ajde srecom bar nisam toliko star.

Za divno cudo, na Bobbyiju i ekipi se uopce ne osjeti da je iza njih vec 20tak godina sviranja i uspjesno su prosli kroz jos jednu transformaciju iako je Bobbyiju vec 46ta. Ovaj put su, za razliku od kaoticne srednje faze karijere, kada je svaki album bio fokusirani zvucni top, snimili najpop album u karijeri. Na produkciju su stavili Bjorn Yttling iz Peter Bjorn and John i postigli to da po prvi put nakon sto godina zvuce kao da su se prestali drogirati. To je svavako super vijest za mene jer koliko god volio i cijenio XTRMNTR i Evil Heat uvijek mi je bilo tesko naci trenutke i raspolozenje da ih poslusam. Vec prva i mozda najveselija Primal Scream pjesma od Rocks, naslovna "Beautiful Future" tjera na ples a single "Can't Go Back" rastura. Za trecu "Uptown" ljudi na Last.FM-u govore da im je to najbolja pjesma koju su napravili u zadnjih 10 godina i ja se slazem. Tako sve to tece do kraja albuma gdje se pojavljuje Josh Homme bez kojega ocito ne moze proci nijedan album. Jedina pjesma koja mi je na ovom nadasve dobrom album stvarno naporna je preduga "Suicide Bomb" ali ni to nije neki problem u danasnje digitalno doba. Lako se slozi playlista!

Eto, bas se radujemo Ljubljani i koncertu!

ocjena albuma [1-10]: 9

kris // 12/08/2008