Većina čitalaca Terapije će sigurno biti ili iznenađena ili potpuno inferiorna na sledeći prikaz, međutim, u okruženju u kojem živimo, kao i istorija popularne muzike ovih prostora, ne može da se zamisli bez, vjerovatno, najkvalitetnijeg psihodeličnog sastava bivše države.

Igra Staklenih Perli je beogradski bend koji je postojao koji je postoja krajem 70 - ih i početkom 80 - ih godina prošlog vijeka, u vrijeme kad je novi talas u svijetu činio primat, a u tadašnjoj Jugoslaviji tek povremeno zablistao ostvarenjima tipa Bistriji ili Tuplji Čovek Biva Kad..., Strah od Monotonije (za neupućene: drugi i poslednji album kultne Pekinške Patke, fenomenalno ali, na žalost, od strane tadašnje nestručne kritike potpuno odbačen album), Nestvarne Stvari, prvi katalog Azre, itd.

U jugoslovenskoj muzici su tada bili jedini bend koji je pokazivao interesovanje za psihodeličnu muziku i kraut - rock, doduše sa malim zakašnjenjem. I pored toga, uspjeli su da ostave značajan trag u tadašnjoj diskografiji, a puno veću popularnost postignu među underground diskofilima planete Zemlje. Sastav je objavio samo dva, izuetna albuma, Igra Staklenih Perli i Vrt Svetlosti, za beogradsku kuću Pgp Rtb, koja je tada, na opšte iznenađenje, pokazala interesovanje za bend, što na neki način predstavlja presedan, ako se ima u vidu da su odbili sve tadašnje zvijezde novog beogradskog talasa, Idole, Šarla i njegove frakcije, Katarinu i Disciplinu Kičme, a tradicija je nastavljena i tokom 80 - ih godina, ne samo sa bendovima iz sopstvenog dvorišta, nego i sa nekim fenomenalnim bendovima iz okoline (npr. skopski Mizar).

Da pravda ponekad bude i zadovoljena, potvrđuje nam i ovaj disk, reizdanje albuma Igre Staklenih Perli, objavljeno prije dve godine, kome, i pored zakašnjenja, moramo posvetiti pažnju.

Prva dva albuma Igre Staklenih Perli, objavljeno je u okviru ciklusa "Retrologija", koji je prije nekoliko godina pokrenuo rock kritičar i jedan od najvećih diskofila u ex - Yu, Branimir Lokner.

Odmah na početku se mora istaći nevjerovatna hrabrost, ne samo izdavača nego i samog Loknera, prihvatajući se projekta koji u današnjoj sredini nema apsolutno nikakav komercijalni potencijal (što je najvažniji razlog objavljivanja nosača zvuka, ne samo danas nego u kompletnoj istoriji muzičke produkcije). Iz tog razloga je fenomenalna činjenica da još uvijek postoje ljudi koji se brinu za kulturno naslijeđe jedne od najkvalitetnijih rock scena u Evropi.

U ciklusu Retrologije do sada su se pojavila reizdanja bendova Bulevar (oba albuma objavljena za Pgp), albumi riječkih Fit, Rokenrol za Decu (Divljan i Gile), Oktobar 1864, neki albumi Leb i Sol, čak i u nekoliko navrata i oblika, nezaobilazna Korni Grupa, antologija Pop Mašine sa kompletnim opusom benda, itd.

Što se ovog reizdanja tiče, odmah na početku se mora istaći da je ono brižljivo pripremano, obzirom na to da su tadašnja izdanja Pgp - a krasili katastrofalni rezovi ploča, gdje je svaki, iole kvalitetniji dodir sa muzikom, bio narušen gomilom šuma i pucketanja vinila. Tek nekoliko godina prije potpung prestanka proizvodnje vinila (jedan od poslednjih vinilnih izdanja je album Obojenog Programa, "...Ili 5 Minuta Ispred Tebe..."), kvalitet vinilnih izdanja se znatno popravio (pogledat pod Električni Orgazam - Zašto Da Ne?).

Međutim, Igra Staklenih Perli, pored svih problema sa kojim su se susretali pri realizaciji obe ploče, muku su mučili i sa (opet ponavljam!), zaista katastrofalnim rezom, naročito drugog albuma Vrt Svetlosti.

Ovaj disk nam ovaj album predstavlja i u potpuno drugom svjetlu, ono o kome vinil sa onakvim otiskom može samo da mašta. To je,vjerovatno bio i razlog što je album bio veoma potcjenjen u vrijeme kada se pojavio, međutim, danas zaista zvuči potpuno kompaktno i cjelovito, bez obzira na to što ga je radila relativno izmjenjena postava u odnosu na prvenac. To se prvenstveno odnosi na basistu Slobodana Trbojevića, u to vrijeme novinara magazina Džuboks koji je svojim bas dionicama djelimično i iskrivio zvučnu sliku i stil benda, povremeno unoseći u aranžmane potpuno besmislene solo dionice u stilu Jaco Pastorius - a, kome je i u svojim novinskim člancima (jazz rubrika Džuboksa) neprestano izražavao divljenje i naklonost. Međutim, ako zanemarimo sve nedostatke, od kojih je gore navedeni u najimpozantnijem obliku, zaista dobijamo odličan LP, kompleksnije i složenije forme u odnosu na prvenac, na kome se osjeti improvizacioni duh koji je tada vladao u bendu.

Ovim izdanjem nepravda je, konačno, ispravljena, tako da ovde dobijamo jako dobro isplolirana dva kultna albuma ovog benda, upakovana u zaista fenomenalno grafičko rješenje omota (najbolja tradicija prizivanja The Residents). To važi samo u slučaju da vam ne smeta ako pri kupovini diska ne dobijete iskrivljen omot ili booklet albuma, što je slučaj sa svim izdanjima Pgp - a koji su upakovani u digi okvir, a što je u poslednje vrijeme praksa te diskografske kuće iz razumljivih ekonomskih razloga.

Iako se, u pojedinim slučajevima, Lokner nije predstavio kao kompetentan rock kritičar, on je jedna od najkompetentnijih ličnosti za obavljanje zadatka koji mu je povjeren, samo iz razloga objektivnosti pri obavljanju posla koji radi, a koji se tiče stilskoj raznovrsnosti Retrologije koja se, moramo priznati, zaista poštuje. Zato s nestpljenjem očekujem reizdanja poput najavljenog albuma sastava Beograd, Remek - Depo, ili zaboravljeni album sastava Propaganda, Apatija Javnosti, pod obavezno album Zašto Ne Volim Sneg, grupe Smak, što hitnije sve albume Discipline Kičme koji su objavljeni za Pgp (početi sa Nova Iznenađenja za Nova Pokolenja, kao i Najlepši Hitovi), koje Koja već duže vremena povremeno najavljuje, a najveća poslastica bi predstavljalo izdanje zaboravljenog ali fenomenalnog benda, Karlowy Vary, La Femme, kao i neprevaziđeni prvi album novosadskog sastava Boye, Dosta! Dosta! Dosta! To bi možda u ovom momentu predstavljalo najbolji potez jer se nedavno pojavio dokumentarac o ovom fenomenalnom novosadskom sastavu (ura za Boye!, rekli bi neki...)

Na nekim web stranicama se govori i o arhivskim snimkama Rex Ilusivii - a. To bi zasigurno bio vrhunac kompletne Retrologije, u slučaju da ti snimci uopšte i postoje.

Ne treba sumnjati da će gorepomenuta izdanja kad - tad ugledati svjetlost dana u ovoj ediciji, i pored svih problema sa kojima se Lokner susreće, a tiču se uglavnom logistike tipa, komercijalni efekat i sl.

U svakom slučaju bi trebalo obratiti pažnju na prezentaciju ove edicije, njene ideje i naravno, njenih izdanja, jer, određeni komercijani efekat je sigurno moguć, ako mu se pristupi sa dozom ambicioznosti.

Naravno, ova izdanja neće postići komercijalni efekat estradnih ličnosti, ali će biti izuzetno važan istorijski momenat, čija se vrijednost ne može i ne treba mjeriti sa brojem prodatih primjeraka nosača zvuka, koja je uvijek bila prolazna stvar, pogotovo kad se radi o muzici i umjetnosti uopšte (da li neko danas kupuje stara kasetna, ili, ne daj bože, vinilna izdanja Lepe Brene, Miše Kovača i sličnih, ako ne računamo razne kompilacije i slične gusarske poteze, jer, pak, lako je na Balkanu prodati estradni the best of)

Stanje u srpskoj (a djelimično i hrvatskoj) diskografiji (ako posmatramo sa gledišta promocije novih izdanja) je, naravno, katastrofalno.

Jer, ako je bilo potrebno više od dvadeset godina da se u regionu na pravi način prepoznaju ostvarenja Igre Staklenih Perli, onda bi trebalo da budemo presretni ako ne bude potrebno isto toliko godina da bi se prepoznalo ovo reizdanje.

Međutim, to nije ni važno.

Igra Staklenih Perli je svoj status već odavno učvrstila među publikom kojoj je ovakva muzika i namijenjena, a da ne govorimo o statusu koji bend uživa među ljubiteljima progresivnog rocka širom svijeta, gdje se vinili benda prodaju i za trocifrene novčane iznose.

Sledeći korak koji bi ne samo Pgp, nego i sadašnja Croatia Records a bivši Jugoton, trebalo da poduzmu, iz običnih statusnih razloga, je povratak vinilu, obzirom na to da je u svijetu trenutno jako popularan i naročito isplativ biznis vinil reissue (najčesće u formama za audiofile).

Međutim, još dosta vode će da proteče Dunavom, Savom i ostalim rijekama i pritokama, a vrlo vjerovatno će se desiti još i poneko krvoproliće, prije nego što se kultura vinila vrati na ove prostore.

Evo čujem, Majke objavile Unplugged na vinilu!

Ko zna, možda i nisam u pravu!

putnik // 27/08/2009

> vidi sve fotke // see all photos