Priča ovog sastava je započela psihodeličnim space rockom u sedamdesetim kao unikatna pojava na ovim prostorima, da bi se nakon trideset godina odsustva ponovno ustrojio kao Igra staklenih perli - The Next Generation. Doduše u krnjem obliku samo s dva originalna člana, koji su oko sebe okupili nove mlade snage. U novoj inkarnaciji "Perle" su ostale vjerne svom ritualnom, šamanskom pristupu odonomad, u kome se ritam i zvuk svodi na onaj svoj iskonski smisao, naime, dostizanje transa i vantjelesnog iskustva. Ono što je počelo još u prapovijesna vremena repetitivnim udaranjem nogu o tlo, te se kasnije preinačilo u razne tribalne perkusivne instrumente, svoj je moderni oblik našlo u elektronskoj glazbi današnjice poput, na primjer, trance, techno, tribal ili goa. No, nasuprot navedenim pravcima, koji su postali dijelom isprazne "kulture uživanja", psihodelični space rock s kojim su krajem šezdesetih startali legendarni britanski Hawkwind, je u sebi zadržao sve ono što je u tom pogledu bilo mistično, misteriozno pa i sakralno.

Opravdano pitanje koje se postavlja na samom početku je to da li su Perle preživjele epohalni prijelaz iz analognog u digitalno doba? Postulati space rocka su i dalje na ovom novom, jednosatnom zvučnom paketu važeći. Znači, se ponavljajući ritmični obrasci, pojačani hipnotičnim linijama basa, te "spacey" zvukovi gitara i syntha. No, iako djelujući vrlo "retro", ovih deset pjesama, ne računajući uvodni intro, jasno pripadaju sadašnjem vremenu. Kako po samim tekstovima, koji su izuzev pjesme "Putovanje u plavo" na engleskom, tako sudeći i po produkciji. Svoju psihodeličnu šamansku seansu Perle su uspješno presadili u sadašnjicu. Dočim je koncept na kome se zasniva njihova glazba ionako bezvremenski. Tribalni ritmovi bubnjeva i prostrani više-dimenzionalni zvukovi, zapapreni gitarskom distorzijom pozivaju slušatelja na LSD-ovsko putovanje. Pitanje je samo u kolikoj mjeri smo se već udaljili u našem "modernom" životarenju od našeg pravog bivstva, te postali fatalno imuni na takve izazove? Koliko još tibetanska mantra koja uklanja patnju, "aum hare aum" iz njihove istoimene pjesme može s Himalaja doprijeti do naših već začepljenih ušiju?



To je ujedno i najveća moguća prepreka ovog albuma. Njegova egzotičnost, ali i dužina pjesama, koje su redom, izuzev posljednje "Blissfully insane", dužine šest ili više minuta. No, kao i svakom drugom ritualu, tako se i "Apokaliptusu" mora pristupiti s puno strpljenja, zato je nagrada i osobna satisfakcija koju dobivamo time veća. Nije nikakva tajna da Perle u svom novom albumu kopaju po vlastitoj bogatoj zaostavštini. Ali to čine na uglavnom inovativan i svjež način, a samo ponegdje se može nazrijeti nemaštovitost. Kalkulirano i sa sigurnošću iskusnih space rock-šamana oni uvode pojedine tribalističke elemente, poput ritmičnih perkusija u "Nothing" i psihodelične melodije, reklo bi se, frule u instrumentalu "Segment A", podastrano hipnotičnim basom - sve s ciljem privremenog odvajanja duše od tijela. Kao i sveprisutne astralne zvučne sekvence synthesizera, koje se mjestimično pretoče u jak gitaristički rad kao u "Scorpio moon" ili "Moon over Bosnia", koje su bliže klasičnim rock strukturama. Dočim pjesma "Putovanje u plavo" ostavlja utisak da je bilo bolje ostaviti je kao instrumental. Inače simbioza tekstova i glazbe funkcionira uglavnom dobro. Perle prostiru pred slušatelja svoje viđenje pojedinca i svijeta u ovoj, medijskim hypom, a manje stvarnim majanskim proročanstvom insceniranu, apokaliptičnu godinu, ili (kinesku) "Godinu vodenog zmaja", kako je nazivaju u pjesmi "2012". U kojoj pak, dosta uvjerljivo i sablasno nagovještavaju 'the end of the world'. No, to bi bilo zaista šteta. Ako radi ničega drugog, onda zbog činjenice da je se Igra staklenih perli tek ponovno rodila i isporučila nam jedan, svake pažnje vrijedan povratnički album.

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 24/11/2012

PS: Download albuma na: www.exitmusic.rs/en/news/igra-staklenih-perli-next-generation