Sjećate li se igre asocijacije iz popularne "Kviskoteke"? Znate ono, otvarate jedno polje, npr. A2 i onda pogađate taj stupac ili finalno rješenje. E pa idemo se igrati i otvoriti npr. prvi stupac: A1: My Bloody Valentine, A2: Wedding Present, A3: kompilacija C86, A4: 2009.

Naoko vrlo težak stupac postaje jednostavniji poznavajući i preslušavši "The Pains of being pure at heart" i njihov istoimeni prvijenac. I stvarno, band naprosto zvuči kao rani "My Bloody Valentine" i/ili kao kompilacija C86 koja je predstavljala presjek nove glazbene scene te davne 1986. godine. Jedan od bandova s tog albuma je i "Wedding Present" s kojima su "Pains"-ovci odradili britanski dio turneje, a 2009. je, naravno, godina izdavanja albuma kojeg ovdje recenziramo.

Onima mlađima/neupućenijima koji nisu aktivno proživjeli to razdoblje vrlo je teško dočarati kakav zvuk band njeguje pa ga pokušajmo opisati kao nježan, srcedrapajući twee pop potpuno prekriven zavjesom rezajućih gitara koje se rijetko odmaraju začinjen melankoličnim, gotovo anemičnim vokalima. "Belle & Sebastian" susreću " The Jesus & Marry Chain", "The Field Mice" ruku pod ruku s "The Wedding Present", "Ride" jaše s "Throwing Muses", svatko će naći svoje favorite za neodoljivu usporedbu. Ukoliko vam i dalje pričamo o "španskom selu" preporuka je pojmove pod navodnicima zadati megapopularnom Youtube-u i naćuliti uši. Jer zvuk znači tisuću riječi.



Sad ćete se vjerojatno pitati zašto izdvajati jedan old-indie-influenced band iz mora bandova koji više ili manje uspješno prizivaju duhove prošlosti. Pa eto zato što to ovi dečki (i cura) rade na vrlo poseban, svojstven način, u smislu da za razliku od drugih ne recikliraju dajući svoj osobni pečat koji ih ipak klasificira u vrijeme u kojem živimo, već cijeli album zvuči kao davno zaboravljeni, nikad preslušani album tih već davnih devedesetih. Band naprosto "živi" to vrijeme i ničim se ne može naslutiti da ih je vremenski stroj igrom slučaja bacio dvadesetak i više godina u budućnost. Vrsta nostalgije? Možda! No onda dolazimo do ključnog pitanja: kako album koji priziva nostalgiju može biti nostalgičan kada ga zapravo nikad nismo doživjeli? I baš je tu njegova originalnost i svježina i baš je lijepo zamišljati kako bi ga uzbudljivo bilo slušati onda ako je i danas toliko uzbudljiv.

ocjena albuma [1-10]: 9

danko // 16/02/2009