Česta praksa u svim velikim komercijalnim grupama je uobičajena bolest zvana personalna promjena, pa tako izuzetak nisu bila ni previranja ili izmjene članova The Rolling Stones, Simple Minds, Suede, Red Hot Chilli Peppers, Van Halen, Whitesnake, Deep Purple… Bliža ili dalja prošlost glazbene pop i rock kulture pokazala je mnoštvo primjera gdje je spomenuta pošast poharala nečijom karijerom te izvođača odvela u situaciju kada se najčešće spominje termin kako "to više nije to". A upravo to se dogodilo prethodne sezone kada je FNM napustio zaštitni zvučni i vizualni simbol, gitarist Jim Martin.

Doduše, na ovome albumu band i s novim gitaristom zvuče čvrsto, ali ne više tako atraktivno kao na najboljim ostvarenjima "Introduce Yourself" (1987.) i "The Real Thing" (1989.), no zato su svoju kreativnu energiju usmjerili prema predvidljivom marketinškom potezu - hitovima. Ovaj album je kolekcija od 14 pjesama od kojih su tri postale veliki hitovi - "Digging the grave", "Evidence" i "Take this bottle", dok je još nekoliko kompozicija ostalo u rezervi kao potencijalni komercijalni brojevi - "Star A.D." (neočekivani funk - pop), "Cuckoo for caca", "Caralho voador" (iznimna pop laganica)…
Ovakvu poprilično (ne)očekivanu zbirku FNM je valjalo i očekivati nakon velikog hita "I'm easy" (1994.) kojim su skrenuli pažnju na sebe kod publike koja je sasvim površno pratila događaje u tada aktualnom alternativnom svjetskom rock trendu poistovjećujući ih sa Smashing Pumpkins, 4 Non Blondes, Cranberries ili Spin Doctors. Sve to je djelovalo da se izgubi umjetnički dio pristupa kojim su FNM šarali kroz prethodne albume. Ovdje se izmjenjuju brojni zanimljivi aranžmani brzih i sporih ritmova, neurotični vokali i gotovo bolesni tekstovi. Sve je tu - dojmljiva funky - metal ritam sekcija, izvrsna produkcija, zgodna melodijska rješenja, ali nedostaje ona toliko potrebna zvučna kulisa gitare Jim Martina koja je najbolje oslikavala cjelokupni duh grupe. Upravo kao na tulumu gdje je u samoj kulminaciji ponestalo pića.

Zbog velike raznolikosti kompozicija koje variraju od brutalnosti do nježnosti, mnogi su nakon izlaska albuma spremno tvrdili da je to njihov najbolji album u karijeri kojim su spojili sve svoje kvalitete. No, osim milijunskog tiraža koji je album ostvario, značaj banda je naglo opao, a kao trajne vrijednosti iz njihove prošlosti su ostali prvi albumi kojima su otvorili vrata mnogim transžanrovskim izvođačima koji su spajali rock, punk, metal, funk, rap i h/c (Bad Brains, Ugly Kid Joe, Red Hot Chilli Peppers, Nomeansno, Biohazard, Dog Eat Dog, Nine Inch Nails, Rage Against The Machine…)

horvi // 25/11/2002