Genghis Tron je metal trio osnovan u gradiću Poughkeepsie (100-tijnak km sjeverno od New Yorka), ali su se 2007. nakon potpisivanja ugovora sa Relapse Records preselili 200 km južnije u Philadelphiju (država Pennsylvania). Oni su Mookie Singerman (vokal, klavijature), Michael Sochynsky (klavijature, programi za bubnjeve) i Hamilton Jordan (gitara, programi za bubnjeve), te su u ranoj fazi rada bili klasificirani kao cybergrind sastav što se posebno odnosi na njihov prvi demo materijal "Laser Bitch" kojeg su kao d.i.y. izdanje objavili 2004. Prvo zvanično izdanje "Cloak of love" objavili su kao EP 2005. za Crucial Blast Records za kojeg izdaju i tri naredna nosača zvuka - EP-ije "Cape of hate" (2006) i "Triple black diamond" (2007), te debi album "Dead Mountain Mouth" (2006). Na svima njima su se specijalizirali za metal zvuk bez klasične bas gitare, akustičnih bubnjeva i sa vrlo malo gitara, te su glazbu usmjerili ka istraživanju elektronskim mogućnostima metala koristeći kibernetiku i mnoštvo različitih žanrova od power noisea, dooma, industriala, grindcorea, pa čak i ambijentalne i techno glazbe. Karakteristika njihovog inovacijskog zvuka leži na kompjuterski programiranim ritam mašinama FL Studio i Ableton Live, sintesajzerima Moog, Alesis i Novation, te spajanju mnoštva žanrova u eksperimentalnu i istovremeno vrlo plesnu glazbenu fuziju. Zahvaljujući svojim hrabrim eksperimentalnim istraživanjima kojima su otvorili bez ikakve sumnje novo poglavlje u metalu održali su nekoliko turneja po USA sa bandovima Behold... TheArctopus, Converge, Kylesa, Gaza, The Dillinger Escape Plan i The Faint.

"Board Up The House" im je drugi album (prvo izdanje za Relapse Records), a kompletno su ga snimali u Godcity studiju u Salemu, jednom od brojnih predgrađa Bostona na obali Atlantika. Kroz nešto manje od 45 minuta u 11 naslova koji variraju po svojoj minutaži od kratkih jednominutnih do gotovo mini-simfonijskih 10-to minutnih pjesama, Genghis Tron su prikazali bogatstvo ideja u raskošnim aranžmanima gdje su prepleli različite pravce od death/speed, grindcore, mathcore, doom, drone, noisea, metala, sve do elektronike i ambijentalne, pa čak i pop glazbe. Početak uvodne i istovremeno naslovne skladbe "Board up the house" može zavarati da je riječ o techno glazbi zbog jednominutnog elektronskog uvoda, no nakon toga slijedi opaki elektronski metal ispresjecan thrash, grindcore i mathcore elementima ispresjecan sa posve mirnom, gotovo minimalistički ambijentalnom elektronikom. U pjesmi, kao i na većini materijala posve je nerazumljiv tekst kreštavog vokala Mookie Singermana koji je najopakije vriskav u vrlo kratkoj "Endless teeth", najbržoj skladbi albuma koja istovremeno uz hardcore/grindcore sadrži i elemente mathcorea i electro-popa.



Otprilike sličan aranžman sadrži i "Things don't look good" s razlikom što su laganije dionice u segmentu electro-doom metala. Posve mirna skladba je elektronski ambijentalni instrumental "Recursion" koji se nastavlja u također elektronsku "I won't come back alive" koja je u svojim riffovima nabijena snažnim metal sekvencama u kojima prednjače teški zvukovi klavijatura, ali i vrlo lagane ambijentalne dionice. "City on a hill" je još jedna vrlo čudnovata kombinacija grindcorea kao da ga je radio pokojni Frank Zappa, electro-dancea i laganog electro-glitcha sa sympho-rock elementima, dok je naredni instrumental "The whips blow back" najeksperimentalniji dio čitavog albuma kao da je uzet s nekog od niza eksperimentalnih elektronskih albuma koji uglavnom dolaze iz Njemačke. "Colony collapse" je neobična kombinacija opakih grindcore ritmova, industriala, lagane elektronike i doom metala s primjesama psihodelije, a urnebes grindcore, mathcore i doom metal kulminacije album doseže u vrlo kratkom broju "The feast". Posljednji dio albuma sadrži najkraći, ali vrlo čudan elektronski instrumental "Ergot" koji traje nešto više od 1 minute, da bi posljednja skladba "Relief" trajala gotovo 11 minuta u kojoj je nit vodilja minimalistička gitaristička melodija u tipičnom sporom doom metal/ post-rock ritmu s posve razgovjetnim vokalom Singermana. Ovdje se uz osjetne utjecaje Electric Wizard mogu primjetiti i duhovi Trans Am, Pink Floyd, pa i The Cure psihodelične baštine na račun trome hipnotičke minimalističke melodije u kojoj je pozadina zgusnuta elektronska psihodelija.

Ovaj album i band su svakako veliko otkriće američke underground metal scene koju su primjetili kritičari britanskog magazina Rock Sound i dodjelili mu titulu najboljeg albuma 2008. godine. U svakom slučaju, Genghis Tron su ovim radom dosegli neslućenu razinu umjetnosti u metal sferi izbjegavši standardne klišeje prvenstveno zahvaljujući vrlo hrabrim i istovremeno domišljatim elektronskim eksperimentima dokazavši da se kvalitetan i inovantan metal može svirati i na netipičnom metal instrumentariju koji je ne samo u njihov, već i u metal općenito, unio svježinu, te velike i bitne promijene. Stoga će biti itekako interesantno promatrati daljni razvoj metala jer je sasvim sigurno da su Genghis Tron jedan veliki unikat kojeg će mnogi izvođači pokušati imitirati.

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 11/02/2009