36 Crazyfists su osnovani daleke 1994. u malenom gradiću Kenai na Aljasci (oko 150 km od Anchoragea) gdje su peglali svoj žestoki hardcore sve dok nisu 2000. godine potpisali ugovor s Roadrunner Records, napustili svoja radna mjesta i preselili se 2000 km južnije u Portland (USA). Dio razloga za selidbu uzrokovala je tragedija njihovog prvog basiste JD Stewarta koji je 1996. poginuo u saobraćajnoj nesreći. Iz tog početnog perioda imaju jedan independent realizirani album "In The Skin" (1997), dva EP rada i jedan demo. Nakon toga svirali su kao predgrupa Nofx, System Of A Down, Primus, Blink 182..., te su punih 7 godina proveli u Roadrunner Records objavivši tri albuma "Bitterness The Star" (2002), "A Snow Capped Romance" (2004) i "Rest Inside The Flames" (2006) koji je zauzeo malu, ali zavidnu poziciju no.71 u Britaniji.

Oni su klasični post-hardcore metal band s gitarom (Steve Holt), basom (Mick Whitney), bubnjevima (Thomas Noonan) i vodećim vokalom (Brock Lindow). Sam album opisuje pjevač Lindow koji kaže da je ustvari njihovo sjećanje na izolaciju Aljaske gdje su proživjeli veliki dio života koji je bio adaptacija na zimski mrak i ljeta u kojima sunce nikada ne zalazi. U takvim životnim uvjetima gdje još k tome niti ne postoji velika i razvijena rock scena česti je slučaj psihičko spontano ludilo i depresija koja nastaje zbog gubitka svijesti o protoku vremena. Radi se uglavno preko ljetnih mjeseci, dok se za zimskog noćnog perioda veliki dio stanovništva opija i čekaju novo ljeto. Zbog toga je njihov stil u kombinaciji stihova i žestoke glazbe frustracija koja se ne može izbjeći niti nakon dugog niza godina proživljenih u sasvim drugačijim klimatskim i vremenskim uvjetima. Uvodna skladba "The all night lights" je baš upravo priča o tome, a singl "We gave it hell" uz žestoki metalcore govori o frustraciji depresije i očaja života koji su sa sobom donijeli preselivši se u Portland. U glazbenim aranžmanima često kombiniraju brze i sporije ritmove i elemente tako da je album sasvim uspjela slika ovih sjevernjaka s arktičkog područja. Također je i vokal Lindowa kombinacija bijesnih i gnjevnih glasova sa senzibilnim i mirnim dionicama (pjesme "The back Harlow road", "Waiting on a war", "Only a year or so" ili "Vast and vague" gdje im na vokalu gostuje Candance Kucsulain iz Walls Of Jericho ). Najgnjevnije skladbe su "Clear the coast" i "Absent are the saints", a vrlo interesantne su pretposljednji indie-rock "Northern November" o arktičkim noćima i naslovna, ujedno i posljednja "The tide and its takers" koja je čista akustična folk rock ambijentalna impresija koja svojom mirnoćom posve odudara od ostatka materijala.

Album je do sada njihovo najbolje primljeno ostvarenje zauzevši no.11 na USA indie listi albuma, dok su u UK dosegli no.2 na rock chart listi. Samom albumu prethodio je EP "Oculus" objavljen u proljeće 2008., a album su promovirali u Anchorageu za vrijeme Summer Meltdown festivala.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 07/12/2008