2. veljače, u jednom od zadnjih preostalih utočišta dobre glazbe u Zagrebu, zagrebačkom "Puregeraju", s velikim je iščekivanjem održan koncert, u ovom prostoru već udomaćenog, zagrebačkog benda Delyricum. Nastup ovog simpatičnog, perspektivnog benda, obožavateljima već dobro poznatog po neklasičnom sljubljivanju hip-hopa s muzičkom podlogom koja vrluda od ska, punk-a, hip-hopa, jazza, reaggea, rocka, funka do metala, dočekan je s popriličnim oduševljenjem, o čemu svjedoči broj prodanih ulaznica, koji je gotovo nadmašio rekord ovog kluba.

Koncert je započeo nastupom predgrupe "Deadfish" iz Koprivnice. Deadfish bi se mogao okarakterizirati kao spoj HC-a, metala i hip-hopa, a njihov angažman na pozornici potpuno suprotnim od usporedbe s mrtvom ribom. Uistinu su dobri, no kritike slijede na njihov kasni dolazak, zbog kojeg nije bilo vremena za tonsku probu, a time i činjenicu da nisu bili ozvučeni kako bi trebalo da dođe do izražaja njihova prava snaga, a druga je na njihov skromni repertoar od samo 6 pjesama - nadamo se da to nije sve te da se u budućnosti povećati, jer su dečki već ovim nastupom pokazali da mogu i hoće.

Nastup Delyricum-a započeo je s dobro poznatim hitovima za zagrijavanje atmosfere, a nastavljen je s ubacivanjem novih pjesama, čija je promocija i bila glavna svrha ovog okupljanja.

Stari hitovi već su prihvaćeni od publike, koja već pjeva složene refrene na koncertima, no nove su stvari, kao što je i za očekivati, mnogo naprednije i zahtjevnije, jer i dečki su, unatoč mnogim izmjenama u sastavu stasali, još više zaokružili svoj stil. Delyricum-ova muzika gotovo je potpuno plesna, odnosno, namijenjena je neprestanom gibanju potpomognutom ritmovima brass sekcije. No, u kratkim predasima kad ritam nije toliko plesni, pažnju zaokupljaju iznimno inteligentni političko-socijalno nastrojeni tekstovi, koji su, reklo bi se, na vrhuncu uglađene, korektne provokativnosti i neprestano tjeraju pojedinca da se zamisli nad onim što čuje. Ozvučenje je bilo vrhunsko, došao je do izražaja svaki od, u glazbenom smislu, kvalitetnih pojedinaca ovog benda, čula se svaka izgovorena riječ, a vjerujte, nije lako razabrati sve što izgovara Delyricum-ov MC, s obzirom na zapanjujuću brzinu kojom to čini. Novih je pjesama dosta, neke su sad bile prvi put izvedene, iako, kažu, nisu sve otkrili, nešto treba ostaviti i za slijedeće susrete. Nekoliko ih je uistinu kvalitetnih, a sudeći prema reakciji koju su izazvale u publici (a ja sam se doslovno naježila), bit će i pravi hitovi, tako da treba s nestrpljenjem iščekivati njihov skori odlazak u studio.

Obožavateljima koji prate njihov rad poznata je činjenica da su imali problema s dugotrajnom produkcijom prvog albuma, a većina kritika koja je potom uslijedila na album odnosi se na 'potencijal koji se čuje, ali zbog loše produkcije ne dolazi do izražaja'. Iskreno se nadamo da će s drugim albumom imati puno više sreće što se produkcije tiče, jer, materijal je već tu, a kako smo čuli, vruć je, jak i naprosto gori od želje da ga se čuje; a samim time, da će imati i uspjeha na već pomalo pustom i gasnućem hrvatskom, a naročito zagrebačkom estradnom nebu.

Dar

terapija // 12/02/2011