Biti hardcore Oasis fan je jedna od najboljih stvari na svijetu. Apsolutno svi oko tebe misle da slusas najgoru muziku na svijetu i cesto si predmet potjecnjivanja, kriticari ih ubijaju na svakoj recenziji ali eto, bar po meni Oasis su vrijedni svega toga.
Naprosto je neopisiv osjecaj kad hodas bilo gdje u svijetu i naletis na Oasis fanove i odmah u sekundi se kuzite ko da ste najbolji prijatelji ikad, smijete se zajedno Noelovim bazama, znate da ste mad-fer-it i tako ste fookin ponosni zbog toga! A o koncertima da ne govorimo - zastave, zborno pjevanje svake rijeci - nesto najblize religijskom iskustvu sto cu ja kao ne-religiozna osoba doziviti. Tako da ne cudi cinjenica da sam s velikim nestrpljenjem cekao Dig Out Your Soul. Od samog pocetka bilo je jasno da ce ovo biti poseban album. Oasis su po prvi put imali nesto sto je licilo na viralnu marketinsku kampanju i moram priznat da su cak nadmasili i Trenta Reznora po inovativnosti. Skuzajte ovo : prvo su prije nekih 10tak dana okupili 30tak ulicni bendova i naucili ih da sviraju nove neobjavljene pjesme po ulicama. A da to ne bude sve, napravili su i suradnju s NME-ijem i objavili note za tri pjesme s novog albuma tako da ih ljudi mogu svirati prije nego ih cuju. Ma genijalno.



I sad, na kraju, kad je "Dig Out Your Soul" napokon stigao postalo je jasno da je sve ono sto se se nakupljalo kroz Heaten Chemistry i Don't Believe The Truth kulminiralo na ovih 45 minuta i Oasis stvarno zvuce kao mocna masina. Vec od prve "Bag It Up" jasno je da ovo nekakav novi ludi Oasis. Noel je bio pravu kad je govorio da je ovo album bez hitova jer iako su sve pjesme pjevne, nema tu nicega sto bi bilo novi Wonderwall-a ili Live Forever-a. Tercet koji otvara album, vec spomenuta "Bag It Up", "The Turning" i "Waiting For The Rapture" zvuce vise kao psihodelicni Primal Scream i Ian Brown nego kao Oasis a ni ostatak nije puno drugaciji od toga. Iznimka je "Shock of The Lightning", pjesma koju ste vjerojatno svi culi i koja je u kontekstu albuma zaista skoro pa jedina pjesma koja zvuci ko single.
Druga iznimka je "I'm Outta Time". Kada na pola album prvi put cujete ovu sjetnu pjesmu odmah je jasno koliko je ovo poseban album. Ova, po svemu Lennonovska pjesma, napisana od strane Liam-a, pravi je "centerpiece" albuma i spaja dvije psihodelicne i mocvarne strane albuma. Sve u svemu "Dig out Your Soul" je album u kome cu dugo gustati i uzivati i zbog kojeg cu jos malo ponosnije nositi svoje Oasis majice. Eto, oprostite zbog silnih superlativa al ni ne sumnjam da cete na drugim mjestima imate prilike procitati bezbroj pravih "kritika". Mi ostali, kojima ovi superlativi ne smetaju, se vidimo na europskoj turneji.

ocjena albuma [1-10]: 10

kris // 22/09/2008