Gotovo desetogodišnja diskografska pauza donijela je nekoliko promijena kod ovih legendarnih američkih thrash metalaca iz Kalifornije na koje se gotovo i zaboravilo. Ali kratko i jasno - stara Metallica.

Računajući i posljednji album "First Strike Still Deadly" (2001) koji je bio obnovljena snimka prva dva albuma s modernom studijskom tehnologijom, ovo je deveti album Testamenta. Znani kao sastav koji prednjači s brojnim promijenama članstva gdje je izmjenjeno oko tridesetak glazbenika, najnovija postava Testament je ustvari ona stara ekipa koja je formirala grupu još daleke 1986. Uz konstantno prisutnog pjevača Chuck Billya kome je 2001. dijagnosticiran rak pluća i srca, te se uspješno hrva s ovom opakom bolešću, ovdje su stalni gitarist Eric Peterson, te povratnici Alex Skolnick (gitara) i Greg Christian (bas), te ponovno Paul Bostaph (bubnjevi) koji je bio pridruženi član u vrijeme turneje povodom promocije albuma "The Ritual" iz 1992.

Premda su materijal za album počeli raditi još 2002., zbog bolesti Chuck Billya i niza subjektivnih poteškoća s promjenama bubnjara u tri navrata rad je otkazivan da bi bio finiširan tek u proljeće 2008. Odmah po izlasku album je došao na Billboard no.59 što je uz albume "Demonic" (1997) i "The Gathering" (1999) njihov najveći uspjeh do sada. Sam album je spoj njihovog starog zvuka, škripavih riffova gitara koje Peterson tumači kao 'egipatske skale', neizostavnih harmonija i oporo pjevnih melodija u kombinaciji thrasha i bazičnog melodičnog heavy stila. Lirski su i dalje ostali opsjednuti misticizmom, religijom, sudnjim danom, ali i uobičajenim temama iz prizme klasičnog metal svjetonazora - terorizmom, lažima, ljudskim sudbinama i metaforiziranim političkim konotacijama. Možda će nekome zasmetati posvemašno prisustvo starog zvuka Metallice iz '80-tih i bliskog svjetonazora, nekome činjenica da su poput mnoštva bandova za pojedine obožavatelje ostali sastav koji nikada nije nadmašio debi album "The Legacy", a netko ga neće možda niti htjeti slušati, ali u tehničkom pogledu ovo je njihov najzreliji album koji je plod višegodišnjeg rada i dvadesetogodišnjeg iskustva. Prema vodećim metal magazinima ovo je album dostojan thrasha u svim pogledima. Uz prvi singl "More than meets the eye" s galopirajućim ritmom, duplim basom i strugajućom gitarom posebno se izdvajaju naslovi "The persecuted won't forget", "Henchman ride", "F.E.A.R. (false evidence appearing real)" i naslovna "The formation of damnation". Ostatak albuma je također moćan i vrlo dobro odgovara konceptu klasičnog thrash metala koji i u 21. stoljeću pokazuje svoje bitne osobine radikalnog napretka.

Album koji se u kolekciji ljubitelja thrash metala mora pronaći kao obavezan dio kolekcije.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 20/09/2008