13 je zbilja gadan broj. Samo 13 dana uoči izlaska ovog 13. albuma, frontmenu Chuck Billyju je dijagnosticiran Covid-19 (i njegovoj supruzi Tiffany), a na dan objavljivanja, 3.IV 2020. i basistu Steve Di Giorgiju. A budući da su album snimali koncem 2019. (Trident Studio u Pachecu), te se družili pripremajući svoju tradicionalnu turneju The Bay Strikes Back koja je trebala tijekom veljače i ožujka 2020. obuhvatiti Europu u paketu s Exodus i Death Angel, te USA s Muncipal Waste, Meshiaak i The Black Dahlia Murder (oni također imaju glanc novi album "Verminous"), potvrđeno je da je Covidom-19 zaražena i preostala ekipa benda, njihovi tehničari, osoblje, te članovi porodice i bliski im prijatelji. Usput, pozitivan na virus je i frontmen Exodusa Gary Holt. Ne treba zaboraviti da je Chuck Billy uspješno izlječio rak srca i pluća koji mu je legao 2001. I sad mu na to sjela i korona, držimo im fige... Ima priča da su davne 1987. nastupajući po prvi puta u New Yorku kao predgrupa Slayer u klubu L'Amour bili totalna nepoznanica. Debi album "The Legacy" je objavljen samo mjesec dana ranije, nitko ga nije slušao i praktički nitko od publike nije mario za njih. A kako je New York vrlo neljubazan prema novopridošlicama, čak je i publika na koncertu kompromitirala Slayer, desilo se to da je Testament bio doslovce punkerski popljuvan. Pljuvačke prilikom njihove svirke frcale su po pozornici, urlikalo se 'marš gadovi kalifornijski, šminkersku vam mater, odjebite više', što je frontmenu Billyju intenzivno napenalilo adrenalin ufuravši ga u okrutan scenski nastup pun frustracije, nastranosti i sadizma. Trčao je po pozornici poput manijaka još više sugerirajući prvim redovima da što više pljuju na njega. I onda se desilo nešto jako odvratno: jedna pljuvačka mu je uletjela ravno u usta. Bljak, zar ne? Ogavno. Higijena tada nije bila prioritet koliko veliki apetit benda da se promovira u tehnički moćan stroj koji će samo par sezona kasnije postati jednim od karakterističnih zvijezda žanra. Danas su stvari, zna se, sasvim drugačije i teško da bi se više itko zdrave pameti usudio s obzirom na pandemiju Covida-19 na sličan performans... A album svakako zbog toga ne pada u drugi plan premda sam prošli "Brotherhood of the Snake" (2016, USA no.20, UK no.43) zaobišao s recenzijom iz jednog čistog razloga: isti je kao i "Dark Roots of Earth" (2012., USA no.12, UK no.57) s kojim su se vratili u odličnu formu potvrdivši je i na živom zapisu "Dark Roots of Thrash" (2013). Prije svega, Testament nikad nije bio, ono što se kaže no.1 u thrashu, a niti pripadnik 'velike četvorke'. Uvijek su tu bili vrsni takmaci Metallica, Sepultura, Slayer, Venom, Anthrax, Overkill, Pantera, Megadeth, pa Flotsam And Jetsam koji su im baš 2012. maznuli tron albumom "Ugly Noise" koji je unatoč ne baš pozitivnim kritikama proglašen thrash albumom sezone, tja, ne bih se složio... Testament su još od osnutka tijekom 80-ih i 90-ih naovamo prebrodili mnogo konkurentskih bendova koji su se razišli, tražili u izrazu, izgubili kreativnost, pa i značaj ostvarivši manje ili više uspjeha, ali su zato neprekidno održavali konstantnu kvalitetu albuma i koncerata praktički rijetko osvježavajući i modernizirajući vlastiti izričaj tu i tamo padavši u repeticije i samoreciklaže, no svako njihovo djelo imalo je tu specifičnu težinu prepoznatljivosti poput recimo Motorhead, AC/DC ili Ramones.



Tako album podudarno nosi sve epitete njihovog klasičnog zvuka: ekstremne tempove, blastbeatove, energiju, galopirajuće riffove Alexa Skolnicka i Erica Petersona pune raznovrsnih background slika, privlačne prateće vokale, te prepoznatljivo Billyjevo režavo grlo od prve, himnične "Children of the next level" do posljednje pjesme "Curse of Osiris" (završna "Catacombs" je kraći sympho 'outro' instrumental). A tu je i nezaobilazni crni humor o nemanima, demonima, ljudskim devijantnim behaviorizmom, čarobiranju, magiji, praznovjerju, zabludama, zlokobnim praskovima u poetičnim metaforama i alegorijama o današnjem svijetu... Kroz uredno formulirane obrasce, tj. ustaljene kalupe od kojih niti malo ne odustaju bez obzira što bi im s vremena na vrijeme trebala poneka injekcija eksperimenta za resetiranje, gotovo je teško pronaći neku osobitu greškicu, ali isto tako i specijalno fantastičnu pjesmu jer su sve skoro pa jednakim receptom isklesane. Možda, po nekim individualnim subjektivizmima se primjerice "Dream deceiver" pronađe s trunkom modernijeg šliha, prvi singl "Night of the witch" u magičnom ritualu morbidne metafore, "City of angels" laganijim tempom, izraženijim basom i malčice prisebnijom kompleksnošću s aromom progressiva, ambijentalnim dionicama i iznenađujućom wah-wah solažicom (nostalgična priča o lijepim vremenima L.A. 1985.), "Ishtars gate" dinamičkim konceptom s također naglašeno 'tvrdim' basovima, "Code of Hammurabi" se tu nekako malčice odvojila s blagim uplivom u staru tradiciju rane Metallice, "Symptoms" pak sa zaraznim refrenom pogodnim za skandiranje (skoro da grleni povik 'say: symptoms' zvuči ko' 'say: sevdah'), "False prophet" djeluje kao da se mogla naći na spomenutom čuvenom debiju "The Legacy" (1987), a recimo najenergičnija "Curse of Osiris" na momente skrene u black metal tutnjavu gdje se Gene Hoglan nalupao do mile volje.



Uglavnom, još nakon onog sušnog i tragičnog perioda s početka 21. stoljeća kada su zbog Billyjevog karcinoma i također oboljelog tada glavnog gitariste James Murphyja (tumor mozga dijagnosticiran 2001. uspješno je prebolio 2011.) prekinuli rad na 7 godina objavivši 'povratnički' "The Formation of Damnation" (2008, USA no.59, UK no.122), stvorili su formulu koju neprestano provlače, evo sad i po treći puta. Nekome možda i dosadno, ali sve ovisi o individualnim afinitetima auditorija. Iako su se u prošlosti dokazali sposobnim za visoke domete u lirici i skladanju pjesama, neminovno je da su napravili ubojiti thrash prepun istrošenih tema poput 3 Svjetskog rata, serijskim ubojicama, kultnim samoubojstvima ispred nebeskih vrata, kemija im je i dalje na zavidnoj razini. Onoliko koliko treba za thrash. Samo, nije valjda da im je ovo zadnji album?

Naslovi: 1.Children of the next level, 2.WWIII, 3.Dream deceiver, 4.Night of the witch, 5.City of angels, 6.Ishtars gate, 7.Symptoms, 8.False prophet, 9.The healers, 10.Code of Hammurabi, 11.Curse of Osiris, 12.Catacombs

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 05/04/2020